Kako se mame igraju žmurke

720 rsd
Odlomak iz knjigeKako se mame igraju žmurke

KAKO SE MAME IGRAJU ŽMURKE

Evo se vako igraju vako

Jedna se iza
sisinog mlijeka nekako
smjestila

Druga iza usrane tute
poput se potrošene krpe
skupila

Treća iza školske klupe
ko kakvo se klupko
sklupčala

Četvrta iza šporeta na drva
u slankastom znoju se
skuhala

Peta iza praznogpunog
gnijezda stisnula se
svisnula

Koju nađeš upitaj je: gdje si

MAJČINSTVO ONCE AGAIN

Površina glatka kao voda
Kad udariš rukom to je staklo
U hiljadu komada krvi
zaroniš oprezno
Pod površinom se komeša
Skupljaš sastavljaš
pačvork
nikad savršen
Zavrištiš
Završiš
Izroniš
Površina
glatka kao voda
Zaveži i nasmiješi se

MELISA IZ AHMIĆA

Neću ići čekam da se
probudi majka
Obećala je peći kolač
za mene
od jabuka u našoj bašti
Mama nikad ne laže

Neću ići čekam da se
probudi otac
Obećao je praviti kuću
za ptice
od drveta u našoj bašti
Otac nikad ne laže

Neću ići čekam da se
probudi sestra
Obećala je sašiti suknju
za lutku
na klupi u našoj bašti
Sestra nikad ne laže

Neću ići čekam da se
vrati brat
Obećo je malog zeca
za sestru i mene
donijeti u našu baštu
Brat nikad ne laže

Neću ići nemojte me molim
Ako odem ako odem
zaplakaće bašta
neće imat ko da je zagrli

JESI LI TATA?

Kupio si mi čizme od sedam milja
kad sam imala sedam
da prekoračam sedam planeta
s kamena na kamen na kamen
Mars Jupiter Saturn Uran Neptun Pluton Venera
hop da stignem
do duge do negdje iznad duge

Zajedno smo gledali Muzičku kutiju sa Jessicom Lang
kad sam imala sedamnaest
i ja sam bila savršeno sretna
Moj tata nikad ne bi tako nikad moj ne bi tata
tata moj je heroj

Sad imam trideset sedam a ti sedamdeset sedam i pričaš
mi
o muhama i slonovima a ja
odavno već ne skupljam sličice Životinjsko carstvo
skupljam kosti što si ih ti
kažu
pod zemlju pod zemlju njih sedam sedam njih jesi li

Jesi li tata?

KAD SAM JE ZADNJI PUT SRELA

Imala je plavu haljinu
na podgojenom tijelu
i čvrsto me poljubila u oba vruća obraza
Potiho je rekla da se razvela

Grad je šetao oko nas s rukama u džepovima
Golubovi su se ogledali u lokvama kao tašte Snjeguljice
S listopadskog neba je kapala krv
po bregovima nalik na zrele ženske grudi

U njenoj šaci sam pronašla sakupljen bijes
i htjela ga preuzeti podijeliti sa sobom
nije ga dala

To je moje
rekla je

Nas dvije
nismo

Категорије: , Izdavač:
Autor: Aida Šečić Nezirević

U težnji da grupiše motivske sklopove poetskog angažmana, autorka je zbirku podelila u devet celina, ali sve one govore iz jedinstvenog glasa, i kada je reč o ličnim doživljajima i kada su u pitanju globalna politička zbivanja. Pesme su okrenute svetu i sadašnjosti u kojoj se odigravaju ljudske drame uzrokovane tokom životnog ciklusa i aktuelnih ratnih katastrofa. Ono što ovu pesnikinju čini posebnom jeste njena spremnost da se suoči sa nesrećom u vidu groteske i dečje igre. Ritam emocija i asocijativni tokovi ne dozvoljavaju čitaocu da posustane u saznavanju povesti anonimnih ljudi kojima samo pesma može biti svedočanstvo i dokaz. Oponašajući govorne sekvence, često parodirajući ulične/javne ili kućne/intimne razgovore u kojima se otkrivaju zastrašujuće sudbine, autorka se probija do istine o svetu i životu koja, tako prezentovana, podseća na bajku. Ironija ili crni humor ne služe da se uspostavi distanca već da se naglasi duboka saosećajnost sa životom koji je na ivici ambisa, ali uspeva da se održi uprkos svemu što ga poništava. U vremenima poput našeg, kada saosećajnost sa unesrećenima preplavljuje književnost do mere klišea i jučerašnje vesti, imamo priliku da čitamo autentično i doživljeno pesničko i ljudsko svedočanstvo. I da plačemo kroz smeh na ovu našu istinitu bajku.

Nadežda Purić Jovanović

.

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Kako se mame igraju žmurke”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *