Arhivoće

720 rsd
Odlomak iz knjigeArhivoće

Mi smo potop

Naš prostor i vreme zaposeli su pesnici
zapušili nam usta, ćušnuli po potiljku
Opevaju sve više i više
U pesme ulaze prodavačice slabog opšteg
stila izražavanja, uključujući i dezene i napunjene
usne, one vređaju pesničke obline,
prodavačice sa sumnjivim ukusom zlokvare dok
pesnikinje odumiru polako sa svakim njihovim
postupkom, iz stiha u stih
Još i muževi drže ih u kavezima, u donjim
odajama bace im poneku
koščicu svoga nenadmašnog bogovstva

Od predaka imamo samo materijalne dokaze –
ne pričaju o svojim bolovima, samo o
državotvorstvu, o savršenoj i ispunjenoj
egzistenciji, sveuspehu,svepobedi

Nervira nas muževljev kofer sa
matrjoškama do sedamnaestog kolena
a našu sandučinu sa praroditeljima
otvaramo kao laptop:
palimo kandilo, metanišemo
Ostaju nam nemušti
Ne haju
Posle njih neka bude potop

Nasmejani kipovi

Mi smo starčići što guraju pred sobom
postamente na točkićima, a na njima su
kora i kuros, mladić i devojka u punoj snazi
i prirodnoj veličini
Vozimo ih kao kolica za pazarenje:
iza njih zgureni sve manje se vidimo
zato što više verujemo drevnoj bronzi
mermeru i glini, i drvetu čak nego
današnjim materijalima, krovu nad glavom
računima i odmorima plaćenim unapred
Okamenjeni u sreći uvek idu ispred nas
naši odlivci

Kome je prarečeno

Naše majke veruju u pravilan
poredak stvari: da sve biće
ispravno ako se spakuju
na pravu stranu majice jastučnice
peškiri. Ima još verovanja
u kućne duhove (iz ukrštenice – Lari)
Leptirice čukunbabe došaptavaju mi
besanoj da čuvaju sve nas
krilima sa kojih sipi prašina
Pamtim sve u komadu:
Svetliš moj lampionu
Zelena jabuko sa užarenom jezgrom
tik pred erupciju
Bresko šeptelijo pradede moga jedna jedina
Kruško petrovačo kakve nigde nema
Zrno u grozdu pobunjeno
Nikada nisam izašla iz
voćnog lavirinta. Šta god da bude
sa nama. Biće to ceo život

Letina

Nigde nikoga sredina jula
nema leptirića i lopti
na naduvavanje
nema papuča i šorceva
sladoleda niz lakat

Samo Dubravka
Srđan i ja na keju
Sava mirna
sunce mirno

Ima na Karibima jedna
turistička atrakcija
kaže Dubravka
kad ideš kruzerom
obučeš podvodno odelo
a zatim u pratnji ronioca
istražuješ davno potonuli brod

Kakav davno potonuli brod
kaže Dubravka
to su oni montirali tako

Nema davno potonulog broda

Pre nas ničega nije bilo

Disanje u mlečićima

Dišemo ona i ja
i to disanje
jedino je
u sobi
dok sviće

Leži i diše
i gleda kroz prozor
u Bošovo nebo

Kasnije će se čuti
mlaz vode
iz bokala
šušnuće papir
od medecine

Koraci će joj biti meki

Sada samo diše

Voda zapljuskuje podrume

Категорије: , Izdavač:
Autor: Nadežda Purić Jovanović

Ovo je knjiga broj 10 u Presingovoj ediciji Prisustva.

Ako postoji – a postoji i nipošto se ne bi prevideti smela – paganska struja našeg pesništva, ona koja bi svečulno pevala o svim čulima ne dajući nezasluženo prednost vidu i sluhu, ona koja bi, sinestezijska u biti pošto je i sama sinkretična, sinestezije koristila kao svoje osnovne pipke za opipavanje sveta i spoljašnjeg i unutrašnjeg, ona koja bi, i primetno i vešto prikriveno, neprekidno spajala, i stapala, spoljašnje s unutrašnjim, svedočeći o neraskidivoj celini koju svojim postojanjem svako ljudsko biće oživotvoruje – u njoj bi se, nikakve sumnje nema, i to kao jedan od njenih najprisutnijih i najvrsnijih lirskih glasova i Nadežda Purić Jovanović (pro)našla. Naša pesnikinja svoje pesme smešta na razmeđi harmonije i njenog rasprskavanja. Ona ih najpre u lirske iverke u sebi pretvori da bi se, potom, pozabavila njihovim, poput pazli, sređivanjem, građenjem lirskog kosmosa.

KOJI JE TVOJ PLAN?

Moj plan je da
bleštim kao mutavi
bezruki svetionik
sa patrljcima od krila
niz rep što se spuštaju

Da uđem u
blistavost

kao udarena
Voltinim lukom
odapeta vatrinom
strelom

Da osvetlam doglasnice
širom sveta i veka

Kratkoročno?

Da ne pišem više
o nepopravljivosti stvari
nego da svakome u redu
spustim na jezik roze konfetu
napravljenu zumbom
u podnožju radnog stola
sakrivena
kao da spremam
novogodišnje iznenađenje
sred leta bela
od krep papira

Dalje?

Zatim mi je plan
da besprstom
stopalom
jedinim vretenom
napipam podzemno povesmo
i izvučem zlatnu žicu
i da se vrtim
kao neprestani lilihip

i zasnujem
trijumfalnu ponjavu

Dugoročno?

Ogrćemo se zlaćanom ponjavom
slavimo pobedu poezije
provodimo sa one strane na ovu
kroz slavoluk zlaćani

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Arhivoće”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *