Otisci svetlosti

500 rsd
Odlomak iz knjigeOtisci svetlosti

NEKOM KO PITA ŠTA JE SVETLOST

Prijatelju, ne znam, ti reci šta je svetlost,
Ukoliko nisi video opijene zvezde,
Sunce da se osmehuje
I mesec da ti zaklapa oči.
Ne znaš, očigledno, šta je svetlost
Ako nisi bio duboko povređen,
Ukoliko se nikad nisi našao u potpunoj tami.

Ne govori mi o sudbinama.
Ako se tama čini večnom,
Večna je i sudbina svetlosti.

METEORA

Između crvene i plave
Video sam sive džinove
Njihova lica obrisana vremenom
Njihove ruke – šta bi još one mogle držati? –
Otpale su i pretvorile se u prašinu.
Nalaze se jedan do drugog
Ali su svejedno sami
Kao kada dovršavamo rečenicu
I pre no što je završimo
Ona je već beskorisna.

GRČKA SVETLOST

Svetlost koju su sazdali ovde
Kamen po kamen
Srušili su naši preci a potom opustošili
Napuni se nebo crnim dimovima.

I jednog dana
Jedan najtananiji sunčev zrak
Pada odozgo na napukli kamen
Otkrivajući nepodnošljivu lepotu
Koja nalikuje da dolazi sa neviđenih strana
Sveta.

Tada dvoje-troje osećaju
Ujed krivice.

KAFA

Ponekad uveče
Moja preminula majka
Spravlja mi kafu kako bi me utešila
Zbog snova umrlih i nestalih
„Kakva ironija, kaže ona,
„Da ja, koja sam toliko volela svetlost,
Trebalo bi da tešim nekoga
ko više voli tamu!“
„Majko“, kažem, „pomozi mi,
Ne sputavaj me.
Ja sam takođe voleo svetlost,
Ali u očajanju.“

OD DNA

Kada ribe sa dna
Čuše za svetlost
Popeše se sve zajedno
Da ga pozdrave.

Pele su se i pele
I ne nalazeći svetlost
Duše su im izlazile na usta
Pucajući.

Pre no što će umreti
Izdigle su se i videle
Nekakve svetle otpatke:
Zar smo se za ovo borili?

Категорије: , Izdavač:
Autor: Tasos Falkos

Četiri zbirke grčkog pesnika Tasosa Falkosa sabrane su pod imenom Otisci svetlosti, u jednoj knjizi, koje je preveo Dragan Vitorović. Tasos Arvanitakis, u pesničkom svetu poznat i kao Tasos Falkos, rođen je u Solunu 1937. godine. Detinjstvo su mu obeležile okupacija i građanski rat. Studirao je u Briselu i Parizu, predavao je filozofiju do 2004.

„Otisci svetlosti“ predstavljaju skicu istorijskog razvoja svetlosti, od nastanka vremena do trenutaka njegove tragične promene. Mogu se posmatrati i kao razvoj svesti čovečanstva, ali i pojedinca. Svetlost bi trebalo da predstavlja pozitivnu, posebnu pojavu koja nudi saosećajnost i razumevanje u patnji čovečanstva. Međutim, Otisci često prikazuju tragediju ideja koje su u nekom trenutku obasjale čovečanstvo, ali koje u rukama falsifikatora postaju ubilačke (otadžbina, hrišćanska ljubav, socijalizam).

MARŠ

Naši konji galopiraju
Ka obećanoj zemlji snova
Naši konji u crvenoj noći
Naši konji plavozelene sene
Crvene noći
Naši konji udišu
Kristalnu višeslojnost noći
Podižu svoje providne nozdrve
I njuškaju snove udaljene
Crvene oblake blizu tla
Trzaj njihovih kopita po stenama
Osvetljava dijamantskim sjajem,
Izvijaju svoje ponosne vratove
I iz nozdrva izbijaju zeleni i crveni kamen
Njihove oči uzimaju oblike plemenitih metala
Njihove grive su zlatno-crvene
Njihove brze vitke noge
U skladnoj nepomičnosti.

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Otisci svetlosti”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *