Erupcija beskrupulozne elokvencije

400 rsd
Odlomak iz knjigeErupcija beskrupulozne elokvencije

AKO TE NAĐEM

Ako te nađem
Kako ću znati
Da si to ti
Da li po mekoj zemlji
Gde išla si
Svojim bosim stopalima
Oblika jutarnjeg sunca;
Da li će tren biti dovoljan
Da ti kažem koliko vremena
Mi je trebalo da shvatim
Da život ima tri strane
Tvoju, moju i našu
Hoćeš li biti tu
Sada, uvek i nekad
Ako te nađem;
Ako ti kažem da nikada
Nisam uspeo takvu da te nađem
Takvu kakvog si me srela
Hoćeš li i dalje da me gledaš
Tako kao da smo zajedno
Otkad je sveta i veka
Ako te nađem…

ČEKAM I IŠČEKUJEM

Čekam i iščekujem…
Čekanje može biti dugo, neprestano
Može se odužiti
I možemo zaboraviti da čekamo,
Previše sam čekao
Nekako ću se izgubiti
Nestaće mi pamćenje.
Čekam na ostvarenje čekanja
Oči mi lutaju bez cilja
Svakih 10 minuta okrenem se za 360 stepeni
Dosađujem ljudima pitanjima
Za sat na ruci,
Oko mene svi već
Ostvarili su svoja čekanja odavno,
Ja i dalje trunem.
Pogrešio sam kada sam ostavio
Mladost da ćaska sa čekanjem
Mnogo su se zapričali
A ja sam ostario.
Imam ja strpljenja
Ali moje telo ima granice
Osoba koju čekam međutim
Nema te granice
Ona koju čekam
Bi od mene dobila Mlečni put
Života kao med i mleko
Život moj bih joj ostavio.
Tamo negde možda i neko drugi čeka.
Možda neko mene čeka.
Čekanje je rasprostranjeno,
Ima ga dosta.
Ali, da li dovoljno?
Sve se kreće u krug, svet je okrugao.

DOK GLEDAM

Propast gledam samo kao akviziciju
Novih poena
Potrebnih našem snu da ne izgori.
San je ipak propast naše budućnosti.
Dok gledam propast
Propašću smatram samo
Ono što nas je dotaklo
Prilikom svađe oko ljubavi,
Međutim nisam osetio dodir,
Kožni dodir,
Osetio sam dodir
Ekvivalentan početku sunovrata
Nakalemljen osećaju tuge
Iskonske i nepovratne.
Mnogo je teško voleti!

MARAMA

Zagolicao me je vrat
Kosa mi se zaglavila
Ne smem da pišem
U grlu mi je knedla.
Kroz gušu kao da teče bezbroj ljudi
Koji traže poziciju za raspravu
Spajaju se i mrze
A žrtvovan sam ja
Krvotok je prekinut
Nismo krivi ni ja, ni moj vrat
Nemamo nijedan drag razlog.
Hitam noktima preko vratne kože
Ljudi su upozoreni
Kad je stvar o meni
Volim imati maramu u sebi;
Biću ti oko vrata
Cirkulisaću tvojim minutima
Nećeš biti kriva ti a ni tvoje boje.
Zakopčao sam dugme košulje
I odmah se setio tebe,
Ono se otkinulo
Čini mi se kao ti od mene,
Da sam košulja tvoja
Prohodao bih tvoje reflekse,
Čuo bih tebe i ono pravo
Nećeš me videti, nećeš me znati
Uhvatićeš me i onda pokrasti onako kratko.

NIKO I NIŠTA

Upoznaj me dok sam niko i ništa
Da bih znao da li da idem dalje
Da ti pokazujem
Koliko je teško nemati nikog
Kada si neko i nešto
Ostavi mi svoje reči.
Dok sam niko i ništa
Ti pokušaj da mi ostaviš sve brojeve
Koji poprimili su značaj ljubavi, sreće i kraja
Počeću da brojim sve
Sve što smo okretali
Na stranu na kojoj je moguće
Strmoglavom brzinom
Osetiti onu stranu
Koja ima sve naše tabele na broju
Pišu da su nam sva nadanja okrenula leđa
Potapšaću ih i izvaditi nož besa.
Kada kao niko i ništa pokušaš
Da shvatiš da okrećući se
U praznoj sobi
Samo uspostavljaš vetar koji zavitlaće
Pokušaj da
Udariš temelj
Okosnici svog života
Novom rođenju!
Iskali svoj bes na meni dok niko sam i ništa
Neka besni udarci počnu da ošamućuju
Nipodaštavanje mojih misli
Koje mi kažu da nemati ništa ne znači
Konačni poraz
Već shvatanje da prazninu treba popuniti
I elokventnom brzinom
Krenuti u nova isplovljavanja.

Категорије: , Izdavač:
Autor: Jovan Terzić

Ovu knjigu pomalo ironičnog naslova odlikuju bujna misaonost i emocionalnost. Najčešće su upućene drugom licu, ali ima i monoloških delova koji promišljaju sudbinska i planetarna pitanja, ponekad sa humorističnom distancom, ponekad sa patosom neizbežnog bola. Pesnik zna da osim opaženih stvari čovekov udes odlikuju i nematerijalne suštine u čije dimenzije treba hrabro zaći i otkriti svaki kutak nepoznatog sveta, u nama.

Jovan Terzić rođen je 4. 2. 1993. Pohađao je Tehničku školu Smederevo i stekao zvanje elektrotehničar procesnog upravljanja. Živi u Smederevu.

GDE SAM ONO STAO?

Gde sam ono stao?
Da li kod onih kula
Što gradili smo
Za naš dom
Gde ćemo pokolenja napajati
Istim idejama za koje mi izginusmo?
Gde sam ono stao?
Ima li vremena
Za još jednu tezu
O bezgrešnom životu
Koji nam tako lako odlazi
Iz ruku naših mokrih?
Gde sam ono krenuo?
Ka tebi, ka meni
Ili obrnuto?
Da li ću stići
Zavisi od vremena
Koje vlada u našim očima;
Oluja, sneg ili treće nešto
Sasvim je nebitno
Ako za tebe ne padam ja.
Gde sam ono stao?
Kod priče o našoj zajednici
Ljubavi, sloge i znanja
Koje živimo da bi
Druge obezbedili od tornada
Koji nezaustavljivo hita
Ka našim trkama
Za nešto bolje.
Imaš li snage da zajedno
Ponesemo sve ono
Što može tornado dovesti
Za pregovarački sto?
Tvrd je, ali i mi smo.

BOLJE DA OSTANEM NA ZEMLJI NEGO U ZEMLJI

Ja nisam moja generacija već generacija istorije
Ona koja nije tražila pravdu već da se svi okupimo
Istoriju da saznamo, dedove da prizovemo;
Brukam se ako znam da je istorija znala nešto bolje od mene
Stidim se jer sam tu istoriju sam okaljao
Crći ću od muke jer znam da je moglo biti još jače!
Okanite me se o vi zemljišni posedi
Ne želim i ja posed biti
Hoću i ja zemlju stvoriti
Nema mesta sada imati nešto drugo u sebi
Osim pograničnih začetaka
Naših starih strmih ličnosti.
Nemoj da pričaš nešto što će ti oduzeti mudrost…

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Erupcija beskrupulozne elokvencije”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *