Iza zida

500 rsd
Odlomak iz knjigeIza zida

ЗИД

Он никне
из дубине душа,
испрепада уљезе,
па ишчезне
у сребрно-плавој магли.

Он је ћутљив
и неухватљив.

Кад га тражиш,
нема га.
Кад га заборавиш,
појави се.

Кажу да је он граница,
али још нико о томе
писао није.

Када сенке зла
јуре долином,
разбију се о њега…!

НА ОБАЛИ У ТИВТУ

Када птица
носи писмо
у кљуну,
када вјетар застане
да је пропусти,
а сунце се моћно
широко осмијехне,
прочитавши поруку
у писму,

једна жена чека
на обали у Тивту
поред палме.

Када птица
осјети опасност,
када се големи орао
приближи
са запада,
а вјетар покрене
безброј невидљивих точкова
љубимицу своју
да заштити,

једна жена чека
на обали у Тивту
поред палме.

Када дојури облак
таман од кише
и сакрије птицу,
када сунце
брижно осмотри
све кретње под собом,
а орао
помало збуњен
одлети у другом правцу,

једна жена чека
на обали у Тивту
поред палме.

Када се вјетар врати
своме љенчарењу
над морем чаробним
пуним дубоких тајни,
шарених одсјаја сунца
и повјерљивих шапата,
када се таласи
високо уздигну
и својим мјехурићима сребрним
да птицу пољубе
пожеле,

једна жена чека
на обали у Тивту
поред палме.

У ДВОРАНИ

На столу је много
тањира,
за столом – мало очију.

На столу је много
тањира,
за столом – мало руку.

На столу је много
тањира,
за столом – мало гласова.

На столу је много
тањира,
у дворани – пуно стрепње…

ГОСТ

Гост је покуцао
на врата,
али нико
не отвори.

Гост је покуцао
на врата,
а зраци светлости
разлише се дрхтаво
пред улазом.

Гост је покуцао
на врата,
у торби је носио
много дарова
од блештаве тајне наде.

Гост је покуцао
на врата,
али га само тишина
поздрави.

Гост је још дуго
остао да чека,
али врата
нико не отвори…

КРОВ

Руше варвари
део крова
старе куће.

Варвари
непознатог језика,
демонских покрета
и празних мисли!

Руше трећину крова
старе,
али здраве куће.

Дремљиви, дебели зид
се покрену (без крова над собом)
и поклопи варваре.

Преостала два дела
крова и куће
наставише
свој спори дуги живот…

Категорије: , Izdavač:
Autor: Aleksandar Soknić

Iz štampe je izašla zbirka pesama Aleksandra Soknića Iza zida.

Autor je rođen u Sarajevu. Diplomirao je engleski jezik i englesku i američku književnost. Piše pesme, priče i romane, a povremeno književnu kritiku i prevodi. Svoje književne i druge radove objavio je u mnogim časopisima, revijama i novinama. Pesme su mu ušle u Antologiju savremene srpske poezije Cat painters, objavljene u Sjedinjenim američkim državama. Do sada su mu iz štampe izašle sledeće pesničke knjige: Lavirint, Trka, Čas uoči nepogode, Klavir gospođice V., Iz brodskog dnevnika, Moćni štit, Vaskrsenje (poeme) i poema Pismo iz Amerike, kao i izbor iz poezije Ponekad u Veneciji, zatim knjiga priča Trošenje smisla i romani Kineska vaza, Kad padne magla i Kosmički kentauri. Radovi su mu prevođeni na engleski jezik – The accidental visitor in the dark (pesme prevedene na engleski) i Sinister distances (priče prevedene na engleski), a prevođen je i na još nekoliko evropskih jezika.

Aleksandar Soknić jeste jedan od onih stvaralaca čija pesnička reč, pored lepote, uvek nosi i duboki smisao i poziv da razmišljamo o čoveku i svetu, o dobru i zlu. Takva je i knjiga Iza zida, koja svojom kompozicijom, tematskom raznolikošću i zvukovnim planom tvori jedan poseban svet koji čitaoca ne može ostaviti ravnodušnim već se snažno a nenametljivo utkiva u njegovu svest i dušu.
Najčešće tematsko-misaone preokupacije pesnika Aleksandra Soknića u ovoj knjizi su uglavnom neke simboličke situacije koje postavljaju i razrešavaju određena etička pitanja. (Iz pogovora Maje Belegišanin Ivanović)

IZA ZIDA

Glas.
Da, tvoj glas.
Iza zida.

A potom – klavir!
Prepoznajem li ja to
Šopenov Nokturno?!
Ljubavni zov?!
Ili…

Deseti sprat.
Da, visoko – sigurno!
Čuo se nekakav tresak
prije pola sata.
Sa koje strane?
Niz stepenice – izgleda!
Gomila živih mehanizama
ostavljenih na cjedilu.
Fikcija?!
Oh, ne…

A tada iz paučinastog ždrijela
mraka −
glas i zvuk.
Žena za klavirom –
magična slika…

(Strah od visine
svi u zgradi
posjeduju.
Bar nešto zajedničko!)

Iza zida si.
Već vidim tvoje tijelo,
već osjećam tvoj miris,
već hvatam tvoj osmijeh
i grlim tvoje slatkaste
tajanstvene rečenice.
Vrata su zaključana,
prozor iznad provalije.

(Potrebno je razbiti zid!)

Da smo u pustinji,
bilo bi lako.
Pijesak…
i brzo izbušiš rupu
u bilo kakvoj tvrđavi.

Lupam dlanovima po zidu.
Ona sada i svira i pjeva.
(Da li je zaključana?)
Udarci dlanova,
glas žene i zvuci klavira –
dobar sklad!

Odmičem se od zida
i zapisujem
dvadesetak stihova
o njoj, o zidu,
o provaliji ispod,
o tamnicama našim,
o kosmosu u kom lebdimo…

Mala pauza
na drugoj strani.
Žena osluškuje
ritam mojih slova,
dubinu moje poruke.

Zamišljam da sam u pustinji,
imam lavlje čeljusti
i goleme šape.
(Helikopter gradske uprave
zaiskri pored prozora.)
Ja sam lav moćni,
skačem do vrata
i razbijam ih.

Već sam u hodniku
(koliko slobodan?)
i čujem Šopenov Nokturno,
zavodnički drhtaj klavira.
Nudi mi ulaznicu…

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Iza zida”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *