Pet romana Gordane Blanuše

600 rsd
Odlomak iz knjigePet romana Gordane Blanuše

KOVČEŽIĆ TAJNI

Pred bankom su bili prerano. Ulazili su samo službenici banke da pripreme neophodne stvari za početak rada.

„Ćale, izgleda da smo previše uranili, mogli smo još malo čekati u kući“, reče Ilija nervozno premeštajući težinu tela sa jedne na drugu nogu.

„Nisam više mogao sedeti, dizala me nervoza.“

„Meni je ostao doručak skoro netaknut“, optužujućim glasom obrati se Ilija ocu.

„Mogao si jesti, mama je svega spremila, ja bih te čekao. I prekini više da se obraćaš tim tonom, ako ne možeš da čekaš, idi!“

„Ne možeš bez mene ništa, ako ja odem ti nemaš prava da sam otvoriš sef“, upozoravajući, osvetnički odgovori Ilija.

Nervozan, zaplašen i ophrvan čudnim osećajem, a osorna reakcija sina bila je kap u prepunoj čaši, Adam se odluči da ode, pa na iznenađenje sina okrenu se i pođe putem odakle je došao.

Mladi bračni par koji je čekao zajedno sa njima (iz njihovog došaptavanja moglo se naslutiti da traže stambeni kredit), dobro ih zagleda osećajući da nešto nije u redu, a Ilija ostade zapanjen očevom reakcijom. Inače, Adam nije voleo da pravi nikakve scene pred drugim ljudima – za razliku od Ilije, uvek je ublažavao i krio njegove ispade, ali ga neki inat natera da se ponaša suprotno od onoga kakav je karakterom. Ilija se u dva koraka nađe pored njega i zgrabi ga za mišicu govoreći: „Ajde, ćale, smiri se!“

Adam se stvarno u istom momentu sabra i ćuteći vrati na svoje mesto.

Napokon pustiše njih dvojicu i bračni par koji je sa istom količinom nervoze očekivao otvaranje.

Kad potpisaše službenu izjavu uđoše obojica u odeljak sa sefovima.

Ilija koji je dobio ključeve sefa pogleda broj i reče: „Sef broj tri“. Otac se na to trznu i iznenađeno reče: „Nemoguće, tako mali broj znači da je zakupljen davnih dana a ja ni slutio nisam… Tvoja baka nikad nijednu naznaku nije dala da nešto drži u sefu banke“.

„Ti bar znaš da je bila malo čudna, povučena“, brže-bolje se ispravi da ne uvredi oca s kojim je godinama vrlo retko lepo pričao, i nije hteo da svojom brzopletošću sve pokvari odmah na početku.

Adam na to samo klimnu zamišljeno glavom jer njegova majka je uvek odisala tajanstvenošću a on, njen voljeni sin, nikad nije mogao do kraja dokučiti njene misli. Uvek je postojala nevidljiva barijera, istina tanka, kojom je majka zatvarala prošlost iza sebe a u njemu je uvek tinjao osećaj da mu nešto važno skriva.

U sefu je prekrivena prašinom od dugog stajanja stajala drvena kutija malo manja od kutije cipela. Bila je izrezbarena motivima koji su prikazivali slike iz života zemlje sa Dalekog istoka. Duboki urezi pokazivali su slike gejši, samuraja, blistavih oštrih katana, japanskih vrtova i trešnjinog cveta u punom cvatu. Obojica na trenutak zadržaše pogled na prekrasnom umetničkom delu koje su izmaštale nečije vešte ruke a od koga zastaje dah čak i onima koji nemaju nimalo umetničkog duha. Nesumnjivo da je vrednost takvog rariteta bila značajna ali ne preterano visoka.

Po prašini koja se naslagala tokom dužeg perioda činilo se da vlasnik kutije, posle njenog deponovanja, nikad nije došao da je otvori.

„Baka sa svojom tajnovitošću“, konstatova unuk, mrmljajući sebi u bradu.

Adam ne reče ništa ali iz njegovog stava se jasno vidi da ga nešto muči.

U kutiji do vrha su naslagani samo papiri koji su bili zgužvani pa „peglani“ rukom, i to po nekoliko puta, kao da se vlasnik predomišljao da ih baci, pa sačuva, i tako ukrug. Verovatno je zadnja odluka bila da se sakriju od pogleda tako što će biti u sefu zaključani, skoro zauvek.

Na vrhu starih požutelih listova ležao je srebrni lanac srednje debljine na čijem je kraju visio privezak u obliku srca kojem je falila jedna polovina. Zagledajući se malo duže, videlo se da je neko preciznim potezom odsekao drugu polovinu. Sa donje strane bilo je nešto izrezbareno, pa otac stavi jače naočare za blizinu i pročita: Elijahu.

Obojica su zbunjeno nekoliko puta okretali lančić ali im taj naziv ništa nije značio, vratiše ga, pa preturiše već za nijansu tamnije i krtije od stajanja rukopise vadeći ih iz kutije. Na njihovo razočaranje ništa nije bilo od vrednosti, naprotiv – bila su to obična pisma koja je pisala ženska ruka ili, po različitim rukopisima, reklo bi se – dve. Skroz na dnu nađoše par slepljenih požutelih fotografija pa je njihov pokušaj da ih razdvoje rezultirao odvajanjem finog sloja filma na donjoj slici. Odustaše računajući da su sad previše nervozni i u tremi, i da će taj posao ostaviti za kasnije. Zagleda se otac još jednom u kutiju i na dnu primeti požutelu podlogu koja je bila ispod slika i shvati da je to nekoliko puta presavijen papir i da mu je poznat odnekud. Zainteresovano rasklopi hartiju i zbunjeno pogleda u crtež na njemu ne razumevajući. A onda oseti navalu vrućine kao da mu je neko naložio vatru ispod nogu. Prepozna svoj crtež iz osnovne škole koji je predstavljao njegovu majku i njega.

„Nije ga bacila!“, promrmlja zaboravljajući da mu je tu sin.

Ilija zainteresovano gvirnu pa kad pogleda običan dečji crtež sa velikom rukom i ručicom u njoj, začudi se zašto bi on bio zaključan u sefu. Nije imao nikakvu vrednost, ali ne reče ništa ocu jer se po njemu videlo da ga je upravo pogled na ovaj dečji crtež dirnuo.

Adam pažljivo savi crtež kao da je dokument od najveće važnosti pa ga spusti na isto mesto, vrati pisma, na njih položi lančić i zatvori kutiju.

Sve vreme do kuće nisu prozborili ni reč, zamišljeni otac i razočarani sin koji se nadao da u sefu stoji nešto vredno što mu je baka namenila. Usput je Ilija sreo svoje prijatelje koji su ga dozivali iz obližnjeg kafića i on im se pridružio. Adam je sa svojim mislima i kutijom ispod miške produžio sam.

U kući su se čuli glasovi, imao je neke posetitelje koje je smetnuo sa uma zbog ove gungule i brže-bolje izu cipele a Jasna ga iskritikova: „Pa gde si, čoveče, do sada, čekaju te pajtosi već sat vremena, šta si se toliko zadržao?“, izgovarala je kao da ispaljuje mitraljesku vatru pa upita: „Je li bilo nešto važno u sefu?“

„Ma baš ništa, par nevažnih pisama, ništa značajno“, odgovori Adam, mahinalno stavljajući kutiju na obližnju komodu. Poznanici su otišli kasno, zajedno su potegli malo više rakije i čitavu noć Adama je bolela glava, a ujutru je zaspao i zakasnio na posao.

Od strke skroz je smetnuo sa uma da pogleda podrobnije sadržaj kutije koju je doneo. I tako, dan za danom, aktivnosti i obaveze koje su mu bile nametnute Adama su odvukle na drugu stranu. Kutija je stajala neotvorena, samo je majka par dana kasnije stavila vez ispod nje da služi kao ukras.

Категорије: , , Izdavač:
Autor: Gordana Blanuša

Knjiga donosi pet romana Gordane Blanuše.

MOGLO JE BITI

Nemica Amalija, na čuđenje sunarodnika, odbija da emigrira u svoju matičnu državu već ostaje u maloj varoši na severu Jugoslavije. Njen život je odmalena pun turbulencija i spoznaja koje su joj donosile veliku bol. Nebojša dolazi kao anđeo spasenja i njoj i njenom sinu pruža ljubav i sigurnost koja im je nedostajala. Vreme teče, godine se jedna za drugom slažu kao pahulje u mećavi. Amalija na samrtnoj postelji neuspešno sinu hoće nešto da kaže ali je smrt sprečava u tome.

Adam sa svojim sinom u dnu bankarskog sefa nalazi staru izrezbarenu kutiju. U njoj su samo različitim rukopisom napisana pisma i stare požutele fotografije nepoznatih osoba. Neizrečena tajna koju je Amalija odnela u grob protresla je Sombor a njenoj porodici okrenula život na tumbe. Kakvu je mračnu tajnu Amalija odnela sa sobom? Šta je to što je sakriveno u dokumentina koja nisu videla svetlost dana toliko decenija? Adam svom sinu Iliji daje prednost da najveće blago ljudskog roda prvi otkrije.

MOĆ LJUBAVI

Kada dvoje pripadaju različitim društvenim grupama, njihova veza je dovedena u pitanje. Jelena i Mihailo su se jednostavno zavoleli i tu bi priči bio kraj da njihov put nisu preprečili ljudi iz porodice i okruženja koji ne misle da je ljubav najvažnija stvar na svetu. Vodeći računa o društvenom položaju i odnosima moći, sebično gledajući samo sopstvene interese, ne vode računa o sreći svoje dece. Sudbina je, međutim, uplela prste i učinila da nešto nadjača i samu granicu života i smrti na kojoj se junaci nalaze,svojom i tuđom krivicom.

„Čudno je to stanje između života i smrti,između svetlosti i tame.Medicina je napredovala i ušla u mistične sfere mozga ,ali i dalje je to suviše malo da bismo znali pravi razlog i način kako da nateramo um da se prikloni životu a ne smrti. Sve više verujem u znanje starih Grka koji su tvrdili da su pacijenti u komi ostali nekom dužni i da ne mogu iz procepa ni tamo ni ovamo“, govorio je stari neurohirurg koji je već odavno bio u penziji ali kojeg su mlade kolege često konsultovale jer je imao neprocenjivo znanje.Verovao je u neistražene, neimenovane sile i energije koje su poticale iz dalekog, nama nepoznatog izvora. Posmatranje  čovekovog uma poredio je sa kosmosom i postavkom zvezda što ga je često dovodilo u nepriliku kod praktičara. Njegovi vrhunski rezultati sprečavali su da ne bude proteran iz doktorskih naučnih krugova. I stvarno,kada bi otvorio lobanju i u punom sjaju pustio da mozak vidi svetlost operacione sale, on ga je logički postavljao kao centar univerzuma a sve ostalo kao prateće zvezde, planete i galaksije.

ŠAPTAČICA

Marijana je siroče koje je za kratko vreme ostala bez porodice. Spletom okolnosti i neobičnim darom spasava od propasti mladog vlastelina na čijem imanju služi.Sumnja da je to uradila iz čistog koristoljublja muče gospodara imanja i počinje progon.

Tradicionalizam i vrednovanje „visokog“ društva zasnivaju se na velikim klasnim razlikama a pojam vrednosti svodi se samo na status i titule,sve ostalo prikazivalo se kao svetogrđe i jeres. Da li je mladi čovek spreman da se uhvati u koštac s tim uvreženim mišljenjem,da li je ljubav jača od svega što je tadašnje društvo smatralo moralom i čašću? Je li Marijana vredna tolikog žrtvovanja?

AGAPE

Devojka uspešno skriva trudnoću od  javnosti i u potpunoj tajnosti rađa dete koje živi samo  nekoliko sati. Njena majka ga sahranjuje na nepoznatom groblju.

Arsenije više od dve decenije u molitvi,isposništvu i monaškom životu traži zaborav. Jedno jutro svoje halje uredno stavlja na drveni ležaj u svojoj keliji i sa malim zavežljajem odlazi iz manastira da se više nikad ne vrati.

KLJUČ BESMRTNOSTI

Vukovo detinjstvo je proticalo u neprestanoj i očajničkoj borbi za dah. Jednog dana ispred njihove skromne kuće zaustavlja se skupocena limuzina. Sve na gostu odiše otmenošću, elegancijom i luksuzom.Šta se krije iza neznančeve posete i zbog čega su Vukovi roditelji toliko prestravljeni?

Planeta Hanan je izložena nemilosrdnim ekstremima,njen nestanak je neminovan. Veliki Kahan je prinuđen da svoje sinove šalje u daleki međuzvezdani prostor odakle su došli njihovi pra-pra-preci nadajući se da će na njoj naći dragocenu materiju koja ih može spasiti od istrebljenja.

Sveti Savet povera im „Svetinje“ koje su dužni čuvati svojim životom.

Zastrašujućim mučenjima kojima su podvrgnuti logoraši u Aušvicu doktor Himera dolazi do tajanstvene relikvije koja ne pripada našem denzitetu.

Šta je to u zvezdanoj noći što zbunjuje Teslin blistavi um?

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Pet romana Gordane Blanuše”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *