Crna kuća

300 rsd
Odlomak iz knjigeCrna kuća

MOJA ULICA

Mi živimo u siromašnom delu grada
Ovde psi ne laju
Ovde psi vrište
Jer nikada nisu izašli iz avlija
Ovde mačke žive sa golubovima
I telepatski komuniciraju sa ljudima
U našim odžacima svakog leta gnezde se sove
Navikli smo odmalena
Na njištanje i topot konja
Koji dopiru sa tavana
Svaka druga kuća ima
Po jednog prerano umrlog sina
Za koje ćemo uvek tvrditi
Da nisu umrli
Već su negde otputovali
Ili su se ponovo rodili
Kao što je deda Voja govorio
Za pokojnog unuka Nemanju
Kada je umro da se rodio na Tibetu
Nakon čega je vrlo brzo otišao i Voja
Pridružio se unuku u šetnji ulicama Lase
Ovde ćeš naći vredne ljude
Koji stalno rade a posao nikada
Ne završe do kraja
Od cigana kupujemo kreč za naše sobe
Sećamo se kako smo sa starima
Išli po papriku u Svetozarevo
I u prepunim kupeima srkali Fruktalove sokiće od kruške
Naši radni stolovi su predeli
Što ih pogled obuhvata
Sa sobnog prozora
Kroz koji smo bacili previše opušaka
I time izazvali gašenje fabrika
Umesto slika na zidovima nam stoje
Peruške, srpovi i po koja prastara ikona
Sva od čađi pocrnela
Za grejanje koristimo tvrda goriva
Svako novo svanuće
U nama izaziva smrknuće.

ZIMA

Zima je
tama je

Udišem
ledeni vetar

Nalivam se
vrućim vinom

Pucaju oči
krv ključa
piće bogova
topi mi udove

Sa senkama
promrzlih stvorenja
zaigraću kolo
na sred
crnog srca pahulje.

ZVERNICI

Veče smo dočekali
duboko u šumi

Zveri su nas
okadile mahovinom

Popili smo nektar
iz divljih ruža

Hrast i vuk
sa nama se pobratimiše

Pod blagoslovom mesečine
postali smo jedno

Nosimo zmijski oreol

Mi smo bog senki
u vilajetu tamnom

Mi smo sabljasto sunce
što sviće u zori stravnoj.

PRERANO UMRLI

Razgrnuli smo oblake
u potrazi za suncem,
izrovarili zemlju
u potrazi za kolevkom,
po hiljaditi put
sreli smo se
na nevidljivom mostu
da oplakujemo
uzaludno traganje
i jedno drugom
ispijamo suze
izgubljeni u sećanju
na dane
kada bili smo
lepi, mladi i živi.

RAJSKA PREDSTAVA

U toku je predstava
u Narodnom pozorištu,
zlostavljači i žrtve
glume život
kakav imali nisu,
napušteni sin
ponovo je u naručju oca,
vuk miluje jagnje,
lavica neguje lane,
bogataši goste siromahe,
u anđeoskom zanosu
publika aplaudira,
ja prodajem ulaznice
i izigravam Boga.

Категорије: , Izdavač:
Autor: Zoran Antonijević

Crna kuća je četvrta zbirka pesama mladenovačkog pesnika Zorana Antonijevića. Već na samom početku autor nas uvodi u svoju ulicu kojom nastavljate ka memljivim sobama,  hodnicima i mračnim podrumima jedne varoši, mentaliteta i večne noći po kojoj lutaju samotnjaci, prokletnici,crni psi, vesnici smrti  i ostali htonični pesnički subjekti. Iako je noć dominantna ni jutro ni dan u Antonijevićevoj zbirci nisu ništa manje „tamni“. U ovoj zbirci srešćete utvare nacizma i komunizma, prostitutke, Isusa. Tu je i  pakao, kako onaj koji u prošlosti nazvan Tartarom tako i pakao današnjice koja čini temelj Crne kuće.

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Crna kuća”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *