Sa druge strane štreke

450 rsd
Odlomak iz knjigeSa druge strane štreke

Srce

Devêramo mati i ja dan za danom
niko nas ne pita kako nam je
vala dragom bogu dobro je.

Na zidu kolendar
mati prije lijeganja
prekriži dan
što još ispasâ nije
dogovorla tako sa ćaćom
on sa svojim plajvajzom
tamo u kasarni
precrta isti taj dan
sreća da mati dobro računa
pa će ono sinoćke
jošte tristoipet dana
tolko valjda i ćaći ostalo.

Prebêndaćemo mi to.
Samo da se srce ne istroši

materino
ćaćino
il olovkino.

Đedova tuga

Nikad nisam viđeo suze u đedovim očima
dok se o kamen spotakâ nije

da sam je bar kod ovaca spuštio
bilo b mi laglje da je ovan nagazio
od svog đeda sam je naslijedio
tebi ostavti kânio
oštó sam se to sapleo
bog mi se ne smilio
bilo b bolje da je mene uzeo

đed je svoju staru stûcku razbio.

Rûži sve u šesnajst
povratle mu se psovke
što ji je od starije pokupio
još dok je dječarac bio

smijem se đedovom kâranju
al suzne oči me probadaju

ne govori đede takije pogrda
greôta je nije pala glava
ima zemlje gline i blata
i kolo kod lončara

nikad više i nikad niđe
take stûcke moj anđele.

Prvi nauk

Deder dijete moje
knjigu ušàke i nàpašu
mati te voli više neg oči svoje
ćaća t je zipku bradvicom izđelja
bio i Šarca zapostavjo
sve je pjevo naglas
sine moj vremena su teška
lažu oni koji kažu da bolja dolaze
nikad seljaku dobro nije bilo

nêš ti meni na zemlji ostati
al sve oko nje moraš znati raditi.

Poslaću te na visoke škole
al dozvolti neću
da zaboraviš odakle potičeš
zato dijete sa kravama dolje u tùk
to mora biti tvoj prvi nauk
budu l krave s tebom zadovoljne
tek će ti onda škole
biti otvorene.

Krava i telić

Ôte je večeri kiša lijevala
vatra cmàrla
mati je probudžikala
šuber zatvorla
šerajzlin u stranu pometla
pođe l ko po noći vodu pušćati
moga b zapeti i o peć se ubti.

Briga joj krava treba se telti
nazuva ćaćne čizme
on je u trećoj smjeni
uzma bateriju da osvijetli avliju
puna je panjeva i greda
izlećala bez zagrnjača.
U štali svjetlo pali
pokraj krave šareni telić leži
ne glàsa se i ne râni
ote se jauk materi.

Mrtvo tele krava liže
sve ga gurka da se pridiže
matere se pogledom razumiše
samo što ne progovoriše.

Srondala se na štoklicu
povremeno razgrće žeravcu
sluša kad će ćiro zazviždati
kako l će ćaći kazati.

Sa druge strane štreke

Ôklen si stigo?
Neôklen sa strane.
Đe s bio prije?
Svađe i niđe.
Sâčim si došâ?
Sa svojijem nogama.
Kako s zna pravac?
Po pragovma.
Nijesi zalûta?
Vodli me šliperi.
Al nji više nema?
Ostô je miris
pruge šinja ćire šinobusa
putničkog ubrzanog brzog
pare iz lokomotive
drvenije klupa
ćaćine kožne jakne
puši se u toplini vagona
u pola pet izjutra
nakvašena maglom
jutarnja počinje u šest
to je uvijek isto vrijeme
svedno el kabanca mokra
il košulja smrdi po znoju
miris bjeline sira i sirutke
masnoće skorupa
topline jaja
žutoće pilića
iz materine košare
tračnica
u školskoj klupi
naizust naučene pjesmice
pročitane lektire
pregledanog globusa.

Kùš sad?

Категорије: , Izdavač:
Autor: Jagoda Kljaić

Nova zbirka pesama Jagode Kljaić pisana je na gotovo zaboravljenom banijskom/ličkom dijalektu, jeziku kojim govori sve manje Ličana/Banijaca. U pitanju je arhaični dijalekat kojim se služi svega nekolicina starijih ljudi u Hrvatskoj. Sa druge strane štreke ima i rečnik putem koga se mogu tumačiti nepoznate reči. Izdanje je u Hrvatskoj objavila zagrebačka Prosvjeta, a u Srbiji Društvo za afirmaciju kulture – Presing. Knjiga je u tvrdom povezu, i ima gotovo 300 strana.

Iz predgovora prof. Dušana Ivanića:

„Vrlina pjesama Jagode Kljaić u tome je što spajaju izvorn govor, koji je već decenijama u nestajanju, kulturno-civilizacijske okvire takvog govora i lirski duh. A lirski duh je univerzalan, moglo bi se reći i nezavisan od jezika, vezan za opšteljudske emocije, čežnju, ljubav, strah, želju, radost, susret, samoću, doživljaj pejzaža …
U nekoliko pjesama dominira to stanje usamljenosti i neizvjesnosti (Omeđena), dok je u drugim jača pripovjedačka podloga, sceničnost, zaplet-rasplet. Višeznačan smisao naslova Sa druge strane štreke govori i jezički (štreka, stari varvarizam za prugu),i simbolički (s druge strane našeg vremena, preko neke granice itd.), i stvarni (prelaz, na onoj strani), gdje je nešto drugo nego „na ovoj strani“. Prelaz, distanca, neizvjesnost, nešto drugačije i nešto drugo.
Oko toga „prelaza“ ili te „štreke“ autorka je isplela vijenac slika, scena, lirskih stanja služeći se jezikom svoga „ja“ ili svoje lirske junakinje, koja govorom objedinjuje sva vremena koja je prošla.
Nekako se često događa da se slike ili atributi predmeta (odbačenost, izanđalost, neupotrebljivost) osjećaju kao poruka o čovjeku (Oguljen), i to su dobri trenuci ove lirike.
Dakle, osim izrazite jezičke inovativnosti i, moglo bi se reći, eksperimenta, osim jezičke dokumentarnosti (unošenje riječi koje nestaju s generacijom koja odlazi iz života; rječnik na kraju knjige), ovaj rukopis je lirska panorama ženskog bića i života žene/djevojke u starom, već izgubljenom prostoru krajiških Srba.“

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Sa druge strane štreke”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *