Pred čitaocima je naročita poetska i prozna knjiga. U njoj su okupljene pesme, poetska proza, pesničko-prozni i esejistički zapisi, mikropriče, kratke priče, kraće pripovetke. Kao što ne možemo sasvim pouzdano odrediti granicu autorove poezije i proze, ni književnoteorijski rad ne možemo razlučiti od kreativnog stvaralaštva. Često se jedno inspiriše i dopunjuje drugim, onako kako se bibliografija pretvara u biografiju, i obrnuto. Izbor iz esejistike dat je kao treći odeljak ove knjige. U njemu se čitalac može upoznati sa istraživačkim, stručnim, originalnim i dubokim uvidima kojima je Stojković dao značajan doprinos našem književnom i kulturnom životu.
MASKA
pale su maske
uzeli smo daske za surfovanje
u nebo hitnuli one
na kojima su nam žene
seckale luk šargarepu dušu
stuštili se u tmušu šume
kojom su progmizale naše odbegle kosti
sušti dobrovoljci otromboljenih nam srca
trombi naših duševnih rušeBina
oduševljena sparušena mala sunca
namrštenih nam noćidana daninoći
karnevalski su nam teške
maske prozirne
vrtimo se u krug
s drugim zamaskiranim telom
dan otkucava
koja će progutati više (na)slova
onda taJAc
kao kada bogu spadne
štrumfla i postane paJAc
VRtIMO se: cilj je pijac
slepa smo maska
osebimo se tek kada vidimo još jednog sebe
onog sa mačem spremnim da nam se u dušu
sjuTri
BICIKL
Žari je prislonio uz poljski zid svoj velosiped. Tati mu je pridružio svoj biciklet. Moj trotinet se zagnjurio u vlati trave. Vitman je provukao ruku kroz razvihorenu bradu i poželeo nešto nadugačko da ispeva o biciklističkoj železnici koja bi mogla zmijugavo putevima da odhita u vek koji je pre dva veka prošao. Kretanje nije i ne može biti samo unapred. Postoje i ona unatraške. I ona porebarke. I ona uzemljena, dubinska. Postoje i ona koja su u isti mah sve to. Potrebno je da onaj ko ih ugleda, ako mu vrtoglavica to nekako (doz)voli, vidi kuda će ona odvesti onoga ko je nešto zajahao. Prošlo je – ili nije – vreme atova. Prošlo je – ili nije – vreme trkaćih nojeva. Stripovi se nas nastanili. Mi smo ih rasanili i po njihovim tablama ređamo svoje kockice. Jedan život – pola kocke, u boljem slučaju. Inače, četvrt. Svi
su se meseci na sušilu za rublje povešali i lagano šušte u grimiznoj, grizlijevskoj noći. Vetra huk – čoveka arlauk. I tako beskonačno.





Recenzije
Trenutno nema recenzija.