Goran Lončarević
-
(0)Od : Goran Lončarević
Istočno od pakla cigareta
400 rsdODRASTANJE
I dalje su osamdeset i neke
Odavno više ne pre 20 godina
Rano jutro
Kada mi mama prstom pokaže
Na oko 200 metara udaljeno obdanište
Sada si veliki
Odavde možeš sam
I to je značilo odrastanje
Shvatao sam to
Baš kao i sada
Odlazak na posao
Laoshi Gordon
Ranac na leđima
Sada skuterom
Dvorac (iz bajke) sa 300 dece
Gde podetinjim
Smanjim se
Ručam iz dečijih tanjira
Preležavam dečije bolesti
Sve uz onaj miris flomastera
Kao pre trideset godinaExcept no home to turn back home
Pola šest poslepodne
Dvadesetominutni povratak
With some thoughts on the way
And a music on the lips
Natrag u starost
Cigarete & misli
Igračke za odrasleSUN(ČANICA)
U snatrenju
Prosute po vrelom pesku
Prosto proširene Misli
O vetru koji me raznosi
Po plaži na sve strane
Zrnce po zrnce
Stopim se sa njim
Gde sam u tom trenutku?
A znam da sam i dalje prisutan
Da me ima
Samo gde?
I šta me to može sabrati
A da to nije
Zrno po zrno
Nazad u taj isti pesak?ČUVAR PLAŽE U LETNJEM PERIODU
Oblak se kreće brže
Od broda na pučini
A sporije od dima
Izvan sezone
Na polupustoj plaži
Yalong Bay-a
Staring at the sea
U polupustoj vodi
Po koji nevešti plivač
Staring at the sand
Fali ubistvo neko
Na litici scenic spot-a
Natpis
Danger, keep distance
Ali me niko ne upozori
To keep emotional one, too
Možeš da gledaš
Ali ne i da diraš u nestvarne stvari
Ili kako je keva govorila
Na jednom drugom moru
U jeku sezone
Nemoj u dubokoKONCERT ZA NIKOGA
Počeo je vikend
Subota prepodne
Ali moram da skoknem do obdaništa
Zaboravio sam Nešto
Pusta zgrada
Od 500 kvadrata
Nema dece
Tišina i promaja po hodnicima
Kada čujem klavir
Kako dopire
Iz neke od dvadesetak učionica
Pokušam da pronađem
Odakle dolazi taj zvuk
Popnem se na treći sprat
Ali svi klaviri stoje pokriveni
Krenem po zaboravljene stvari
Ka kuhinji
Kada muzika krene da se pojačava
Prepuna grešaka
Ali to uporno ponavljanje
Me hipnotički zadrži
Prikovanog za stolicu
Baletske sale
Koncert za Nikoga
Ili nju samu
Posle pola sata
Pijanista ostane još koji minut nepomično
Protegne se
A ja pobegnem
Kasnije saznam da su to bile
Kompizicije Xiaobang-a
(u prevodu Šopena)
I nisam siguran da li je sve ovo
Samo doživljaj
A da se u stvari ništa
Nije dogodiloOKEANSKO OSEĆANJE
Love is a feeling I just can’t lose
Pogrešno otpevam Van Zandt-ovo
Fall is a feeling I just can’t lose
Odakle to dolazi?
Iz okeana preda mnom?
Ili u meni?
Šta to želi da mi poruči?
Šta to izbacuje na površinu?
Kompenzaciju za usamljenost?
Utehu neku?
Možda se priseća
Čega ja ne mogu
Tada On potamni
Krene da baca talase
Uzburka me
Batrga
Preplavi
Razbija o stene
Zato čekam noć da ga prekrije
Da nestane
Ali mesečina…
Ali snovi…
Izjutra po mirnoj pučini sunce blista
Na usnama pogrešan stih
Love is a feeling I just can’t lose
