Jelena Šarković
-
(0)Od : Jelena Šarković
Dete prašnjavih puteva
500 rsdLepljiv dan
Jednom nam je nestalo vode
Suton se sređivao za jutro
Misli su zvučale kao uzaludan posao
Na njivi gde je već sve uveliko propalo.
Udovi više od dvoje dece visili su
Iz jednih kolica.
Sve je to delovalo tako jednog lepljivog dana,
A nit je dan bio lepljiv
Niti odeća, niti su to bila deca.
Nego si ti, dragi moj,
Taj dan bio nepodnošljiv.Kolevka
Putujem autobusom i gledam te.
Gledam te kako poskakuješ sa svog sedišta
I hvataš nove predele.
Kuće lišće drveće.
Gledam te ja sa živim očima
A ti ćeš iskočiti iz njih
I pokoriti svet.
Otići ćeš
U neki prestižni košarkaški klub
U brilijantnog ekologa,
Šarmantnog enologa sa ukusom za
Svaku trunčicu prašine
U beloj košulji sa plavom mašnom.
Znaćeš i tad
Da si nekad udisao ceo oblak prašine
Na prozoru u autobusu za Gospodarsku mehanu.
A ja sam te gledala.Pukotine
Prokuvano mleko kipti preko ivice džezve,
To su svilene suze unesrećenih.
Sukrvica boje pozorišnih stolica doleće kroz prozor
I lepi se na šake.
Precizno volimo,
Precizno meci preleću preko stepa.
Sivi lažnjaci unose se u lice devojčicama
U staklenim košuljama,
Hvataju ih za guše i ljube.
Bitisanje je ljubičasta vrpca
Na vrhu koloseuma prosečnih mrtvaca.
Sudi se cvetu, sudi se suzi.
Koren je presečen, pore su prezasićene
Smradom, uskoro će pući.Nemoj se ljuljati ako ti je hladno
Nemoj se ljuljati ako ti je hladno,
Nemoj trčati oko besmisla krugove
Koji se prelivaju jedan u drugi.
Pazi nemoj stajati na svojim pertlama!
Ne vuci gurtne ka sebi!
Puštaj kosu, gaji stas.Neću osetiti ništa, znaš.
Neće me dotaći kvrgava ruka sudbine
Na kojoj su nanizani zvečeći dragulji večnosti
Koji uvek imaju bar još jedan skriveni trik za svoju decu.Neću se nikada iznenaditi
Ako se ne provučem ispod prljave školske ograde,
Ako ne obučem mrežaste čarape
I tatine cipele
I igram pod nebom.I zapamti!
Nemoj se ljuljati ako ti je hladno,
Možda ti se isuviše svidi.Kičmo
Opterećena si okatim moljcima
Nervnim prečagama, nasleđenim falinkama.
Na gredi, plafonu ili podu
Visim ja, moje grudi i pecaljka mog dede.
Ovde su hvatači snova, odlučuju sudbine
Plamtećom igrom drvenih simbola
Nad mrtvom lutkom zamršenih udova.
