• Dete prašnjavih puteva
    (0)

    Dete prašnjavih puteva

    Lepljiv dan

    Jednom nam je nestalo vode
    Suton se sređivao za jutro
    Misli su zvučale kao uzaludan posao
    Na njivi gde je već sve uveliko propalo.
    Udovi više od dvoje dece visili su
    Iz jednih kolica.
    Sve je to delovalo tako jednog lepljivog dana,
    A nit je dan bio lepljiv
    Niti odeća, niti su to bila deca.
    Nego si ti, dragi moj,
    Taj dan bio nepodnošljiv.

    Kolevka

    Putujem autobusom i gledam te.
    Gledam te kako poskakuješ sa svog sedišta
    I hvataš nove predele.
    Kuće lišće drveće.
    Gledam te ja sa živim očima
    A ti ćeš iskočiti iz njih
    I pokoriti svet.
    Otići ćeš
    U neki prestižni košarkaški klub
    U brilijantnog ekologa,
    Šarmantnog enologa sa ukusom za
    Svaku trunčicu prašine
    U beloj košulji sa plavom mašnom.
    Znaćeš i tad
    Da si nekad udisao ceo oblak prašine
    Na prozoru u autobusu za Gospodarsku mehanu.
    A ja sam te gledala.

    Pukotine

    Prokuvano mleko kipti preko ivice džezve,
    To su svilene suze unesrećenih.
    Sukrvica boje pozorišnih stolica doleće kroz prozor
    I lepi se na šake.
    Precizno volimo,
    Precizno meci preleću preko stepa.
    Sivi lažnjaci unose se u lice devojčicama
    U staklenim košuljama,
    Hvataju ih za guše i ljube.
    Bitisanje je ljubičasta vrpca
    Na vrhu koloseuma prosečnih mrtvaca.
    Sudi se cvetu, sudi se suzi.
    Koren je presečen, pore su prezasićene
    Smradom, uskoro će pući.

    Nemoj se ljuljati ako ti je hladno

    Nemoj se ljuljati ako ti je hladno,
    Nemoj trčati oko besmisla krugove
    Koji se prelivaju jedan u drugi.
    Pazi nemoj stajati na svojim pertlama!
    Ne vuci gurtne ka sebi!
    Puštaj kosu, gaji stas.

    Neću osetiti ništa, znaš.
    Neće me dotaći kvrgava ruka sudbine
    Na kojoj su nanizani zvečeći dragulji večnosti
    Koji uvek imaju bar još jedan skriveni trik za svoju decu.

    Neću se nikada iznenaditi
    Ako se ne provučem ispod prljave školske ograde,
    Ako ne obučem mrežaste čarape
    I tatine cipele
    I igram pod nebom.

    I zapamti!
    Nemoj se ljuljati ako ti je hladno,
    Možda ti se isuviše svidi.

    Kičmo

    Opterećena si okatim moljcima
    Nervnim prečagama, nasleđenim falinkama.
    Na gredi, plafonu ili podu
    Visim ja, moje grudi i pecaljka mog dede.
    Ovde su hvatači snova, odlučuju sudbine
    Plamtećom igrom drvenih simbola
    Nad mrtvom lutkom zamršenih udova.

    500 rsd