Nebojša Pašić
-
(0)Od : Nebojša Pašić
Ubistvo i nesreća
500 rsd2.
Miloša je vest o staričinoj (Martinoj) smrti zatekla u ponedeljak ujutro u firmi. Kolege su pričale s gađenjem o gnusnom zločinu koji se desio u susednom selu. Kada je shvatio o kome se zapravo radi, nije mogao poverovati. Ali kada je čuo da se zločin odigrao upravo ono veče kada je on bio kod Sandre, ostao je bez daha. Osetio je drhtavicu i bledilo mu se pojavilo na licu. Nije znao kako da se ponaša. Bio je svestan da nema on ništa s tim zločinom, ali ako ga je neko slučajno primeto ono veče u blizini kuće, mogu ga ispitivati. To već ne bi valjalo. Otkrila bi se njegova velika tajna i veza sa Sandrom. To bi imalo nesagledive posledice po njega jer bi verovatno i njegova supruga saznala za tu vezu i to bi bio kraj. Manje je brinuo o sebi koliko je razmišljao kako da zaštiti Sandru ako pukne bruka. Povukao se neprimetno iz prostorije gde su kolege još uvek raspravljale o zločinu jer se bojao da nešto ne posumnjaju pošto je bio bled kao krpa. Poznavao je sebe dobro, počela ga je hvatati panika, pokušao se nekako smiriti. Srećom, dobio je odmah radni zadatak, pa se opet neprimetno udaljio iz firme i otišao na teren. Sada mu je bilo mnogo lakše, mada se o tom slučaju pričalo i na terenu. Bilo je mnogo verzija kako se dogodio taj nesvakidašnji zločin, ali je narod kao narod pričao sve i svašta. Pričalo se da su motiv najverovatnije bile pare jer se smatralo da je posle Todorove smrti ostalo mnogo novca kod baba Marte, pošto je Milan verovatno slao iz Nemačke, a i navodno je prodao i neku zemlju što mu je žena nasledila posle bratove smrti. Sve moguće kombinacije su mu prolazile kroz glavu jer nije mogao prosto da ne razmišlja o tome šta se desilo. U jednom momentu je pomislio: neka bude šta bude, samo da njega neko nije video i to prijavio. Taj dan je prošao i niko Miloša nije spominjao, tako da mu je laknulo kad je došao s posla kući. Tamo ga je dočekala supruga Sofija s tom istom pričom o staričinoj smrti. Miloš se uključi u razgovor nerado i ispriča Sofiji da je on poznavao tu staricu, kao i njenog pokojnog muža i da ne može poverovati da je baš nju neko tako svirepo ubio. Miloš se nikako nije mogao smiriti. Samo je o tome razmišljao. Tu noć nije mogao nikako zaspati jer je sve vreme bio opsednut mišlju da li ga je neko primetio. Kad počnu inspektori da vršljaju po selu i počnu da ispituju seljake, ako ga je neko primetio i na sto metara, jedva će dočekati da kažu jer je to takav mentalitet, tako bi se pravili važni pošto bi smatrali da će baš oni doprineti da se reši zločin. Tako razmišljajući, osećao je nekakvu zebnju i veliki strah. Razmišljao je, šta ako se sazna da je on upravo to veče bio u tom dvorištu. Pomislio je na tren da postoje i otisci njegovih cipela u dvorištu pošto je padala kiša, te i od guma njegovog auta pošto je bio parkiran tu u blizini. Otiske njegovih ruku oprala je kiša pošto je pipao ogradu staričinog dvorišta. Mislio je da će poludeti. Već je sebe zamišljao kako ga policija hapsi i odvodi na razgovor i kako nema alibi ni za šta. Pomisli: „O, Bože, šta da radim?“ Da prizna da je ubio staricu i da tako zaštiti Sandru ili šta da kaže, šta je tu radio baš u to vreme. Ako prizna zločin iako ga nije učinio, samo bi Sandru i zaštitio, ali teško da bi mu to žena oprostila i njegova familija i svi oni koji ga znaju. A šta onda da kaže, šta je tu radio? U glavi mu je bio veliki košmar i nije mogao normalno razmišljati. Da nije bila samo noć, mogao bi izmisliti milion razloga što se tu zadesio, a ovako noć i kiša, teško da mu iko poveruje u bilo koju priču osim istine.
