Presing

DUŠOM

Možda i prazne su
baterije njene.
Opisuju krugove,
zatamnjene sjene.
Možda i želi
da želi, pati, da voli.
To je moja duša samo,
za oprost te moli.

OČE

Daleko sam oče
daleko živim.
Zavejana snijegom kao što je humka tvoja,
je duša moja.

Od tebe naučiti nisam stigao
al’ mali je prostor što sad nas dijeli
pao si i nisi se digao,
a smrt osta besmisao
kao i život cijeli.

VEČE NA DNU

Vjetar je noćas mrsio račune
i suze pokušavao da mi briše.
Radost je u mišijoj rupi bila,
a sreći je dosadilo da je sa mnom više.
Istina je kod veselja na rođendan išla,
novac se već davno naljutio na mene.
Večernja kiša nije me mimoišla,
a ljubavi je bilo mrsko i teško
da sa nekim kao ja krene.
A ti, ti si ponovo sa drugim prošla,
i kao i obično sretna si bila.
Radosno kosom svojom lepršala si
i pogled onaj najljepši,
od očiju mojih vješto si skrila.

NOĆ

Zaspala je i ulična svjetiljka bila,
kad naiđoh, probudih je nemarno.
Noć ova mutna ni njoj nije baš mila,
i ljuta zbog sna prekinutog zatrepta nestvarno.
Huče u daljini maglovita kajanja,
čuje se negdje panična lupa ptičijih krila.
Ova noć je i previše mračna, zato nema stajanja,
sve dok iza brda najvećeg, istočnog
ne pojavi se hladna i vlažna zora nam mila.

GODINE, DANI

Godine su drvoredi,
sa uvelim lišćem
na tlu, oko sebe
sa lišćem zelenim nekad
na granama…
Dani su drveće
iz drvoreda,
jedno je tužno i krivo
pa drugo olistalo
punim životom živo,
a ljudi, svi ti ljudi
su lišće to suvo
uvelo, pokislo i vjetrom sna
po drvoredima života, razbacano.