Enesa Mahmić

Enesa Mahmić

  • 1
  • (0)

    Bijes dalekih mora

    500 rsd

    RIJEČI

    Vjerovala sam u moć riječi
    Kao što pagan vjeruje mjesečevim mijenama
    Sve dok nisam pronašla mačku sa spaljenim repom –
    Bezazlena dječija igra

    Unijela sam je u kuću
    Stavila na rukopise
    Cviljenjem je rekla sve ono što sam propustila napisati.

    VARNASI

    Noći su najljepše u Varnasiju
    Dok moćne vatre proždiru splavove

    Željela bih da imam hiljadu ruku i usana
    Da postanem savršen konkavan oblik
    Preko tvog tijela
    Bez ijednog međuprostora

    Pokazat ću ti grad sa pokretnim udovima
    Kad mjesec preliva srebrom sirotinjske krovove
    I majke dozivaju djecu na počinak
    Pokazat ću ti pepeo koji sam sačuvala u dlanovima.

    PRALJE NA GANGU

    Išla sam ulicom sve do mosta koji vodi u Haridvar
    Ništa se nije čulo osim žubora vode
    I prigušenih glasova pralja
    U jednom trenutku
    Činilo se kao da tečem
    U istom ritmu sa vodom
    I da voda teče kroz cijelo moje biće

    Zatim
    Pralje su ugasile fenjere
    Voda je postala crna i smolasta
    Kali – cijeli život u kruženju svjetla i Tame.

    ISTRA

    Žene na prozorima kamenih kuća
    Vise ko saksije
    Žale se na buru i kostobolju
    Raspredaju o događajima iz života drugih
    O sebi nikad ne govore.

    MOSKVA

    Šareni krov crkve
    Poznata ta slika reproducirana na hiljadu razglednica
    Poznajem miris zime
    Miris se najteže zaboravlja
    Urlik vjetra, struganje lopate po zaleđenom betonu

    Vidjela sam sveštenstvo
    Oltar u oblaku tamjana
    Odore od brokata i svile
    Господи помилуй

    Sanjam kako stojim u muzeju ogledala
    Beskonačne refleksije
    Iza svakog lika u ogledalu otkrivao se drugi lik
    Koji me posmatrao preko ramena.
    I ne mogu otkriti da li im je izraz
    Upitan, tužan ili pun nade.
    Svi su iščezli
    U bjeličastoj magli.