Ernad Osmić
- 1
-
(0)Od : Ernad Osmić
Bosanski robot
400 rsdBOSANSKI ROBOT
na otpadu negdje u Evropi
među golfovima dvojkama
u trnju bodljikavih žica
u ritmu od dvije četvrtine
crvenim svjetlom treperi
strujno kolo
u obliku mustre
s begovskog ćilimaoklopom sačinjenim
od zeničkog čelika
pogonom opremljen
na tuzlanski ugalj
bosanski robot hrđa
nepodmazanko ga napravio?
ne zna
zašto?
ni toZIMA
Kaže ona da se život
Kako prolazi
Seli iz tijela u umDokaz su ti ova djeca
Što se valjaju po snijegu
reče
I penzioneri
Koji mirišu na izgorjele kućeŠta je s nama koji čekamo
Pod strehom autobuske stanice
Koja prokišnjava
I sve to gledamo
pitamU nama se dešavaju
Minijaturne apokalipse
reče
Dok nam ne postane svejednoMALŌ CVIJEĆE
komšijina trogodišnja kćerka
bere malō cvijeće ispred zgrade
kaže veliko joj žao otkinuti
rekoh joj da i malō cvijeće
ima pravo da živi isto kao i veliko
ona zatrese glavom
ima ali velikom nije svejedno
ako ga otkinešVAKAT ŠUTNJE
ova raskrsnica se širi prebrzo
ti na svoju – ja na svoju
i tako evo u nedogledruka moja je ruku tvoju
uvijek mogla dokučiti
pa makar da se prsti dotaknusad su preširoke ulice
prekratke nam ruke
i sve te češće imenom
krenem dozvati
umjesto samo
da kažem
mamaDJECA
ništa mi ne govori
dok ne odlučiš da pričaš sa mnom
o onome o čemu pričaju djecao čemu smo kao djeca pričali?
ne znaš?
ne znam ni ja
ne mogu se sjetitio smrti?
o bogu?
o autićima?
ne znamnismo nastali od te djece
ona još žive svoje živote
tamo negdje
a mi svoje
ovdje negdjezato se ne prepoznajemo
