Ernad Osmić

Ernad Osmić

  • 1
  • Bosanski robot
    (0)

    Bosanski robot

    BOSANSKI ROBOT

    na otpadu negdje u Evropi
    među golfovima dvojkama
    u trnju bodljikavih žica
    u ritmu od dvije četvrtine
    crvenim svjetlom treperi
    strujno kolo
    u obliku mustre
    s begovskog ćilima

    oklopom sačinjenim
    od zeničkog čelika
    pogonom opremljen
    na tuzlanski ugalj
    bosanski robot hrđa
    nepodmazan

    ko ga napravio?
    ne zna
    zašto?
    ni to

    ZIMA

    Kaže ona da se život
    Kako prolazi
    Seli iz tijela u um

    Dokaz su ti ova djeca
    Što se valjaju po snijegu
    reče
    I penzioneri
    Koji mirišu na izgorjele kuće

    Šta je s nama koji čekamo
    Pod strehom autobuske stanice
    Koja prokišnjava
    I sve to gledamo
    pitam

    U nama se dešavaju
    Minijaturne apokalipse
    reče
    Dok nam ne postane svejedno

    MALŌ CVIJEĆE

    komšijina trogodišnja kćerka
    bere malō cvijeće ispred zgrade
    kaže veliko joj žao otkinuti
    rekoh joj da i malō cvijeće
    ima pravo da živi isto kao i veliko
    ona zatrese glavom
    ima ali velikom nije svejedno
    ako ga otkineš

    VAKAT ŠUTNJE

    ova raskrsnica se širi prebrzo
    ti na svoju – ja na svoju
    i tako evo u nedogled

    ruka moja je ruku tvoju
    uvijek mogla dokučiti
    pa makar da se prsti dotaknu

    sad su preširoke ulice
    prekratke nam ruke
    i sve te češće imenom
    krenem dozvati
    umjesto samo
    da kažem
    mama

    DJECA

    ništa mi ne govori
    dok ne odlučiš da pričaš sa mnom
    o onome o čemu pričaju djeca

    o čemu smo kao djeca pričali?
    ne znaš?
    ne znam ni ja
    ne mogu se sjetiti

    o smrti?
    o bogu?
    o autićima?
    ne znam

    nismo nastali od te djece
    ona još žive svoje živote
    tamo negdje
    a mi svoje
    ovdje negdje

    zato se ne prepoznajemo

    400 rsd