Jaroslav Kiš
- 1
-
(0)Od : Jaroslav Kiš
U prolazu
450 rsdMI
Nismo svesni koliko
su nam putevi kratki.
Za jedan dan nebo će dobiti
hiljade i hiljade zvezda.Obožavamo sve ono
što nas kvari,
zaljubljujemo se u poroke
i veličamo ih.Blatnjavim stazama koračamo
i opet se radujemo.
Kameniti putevi nažulje stopala
stalno padamo.Zagrizli smo svi jabuku
otrov nam grize utrobu
od bolova posustajemo.
To su naše slasti.Putevi nam se završavaju
tamo gde bi trebalo da počnu.
Suze nam iz očiju naviru,
dok zvezde s neba pevaju.NE ŽELIM
Ne želim da pričam
kad ne mogu da mislim,
ne želim da šapućem
kad ne mogu da pevam.Ne želim biti tvoj
kad ne mogu biti njen,
želim biti sam,
ne želim biti ostavljen.Dikcija tvoga govora,
jezik tvog šaputanja
ostavlja me nemog
iza tvojih shvatanja.Ne želim da bude noć
kada je beo dan,
ne želim da budem sa tobom,
a ne želim da ostanem sam.Ne želim da razumem ceo svet,
dovoljan mi je jedan krug.
Nemam hiljadu puteva.
Imam samo jedan put.BIĆU ZEMLJA
Biću zemlja
u koju ćeš moći
da zasadiš
svoje oči
i posmatraš ptice
kako grabe
plodove iz mojih ruku.
Prosuću mora
po mojim dlanovima,
pustiću sunce
da ih isuši,
da nam pregršt života da.
Mi smo rođeni za lepe
stvari
ne za život pun spoticanja.
Mi smo rođeni
otvorenih očiju
ne da slepi tumaramo
i gradimo svet ispred
zatvorenih vrata.ČEKAĆU TE
I kada oni što čekaju
ne budu imali snage da čekaju,
ja ću i tada čekati.
Čekaću i kada mi čekanje dosadi.
Čekaću tvoj glas,
čekaću da saznam istinu
o tebi i sebi, čekaću u ime moje ljubavi
prema tebi.
Čekaću cele zime, i kad snegovi
okopne, i kada se proleće probudi,
i kada lišće na drveću pozeleni
i požuti, i kada mora proključaju,
i kada počnu bašte da se presvlače,
ja ću i tada čekati.
Čekaću i kad ptice iz mojih grudi
polete i ispišu tvoje ime na plavom oblaku.
Čekaću i kada moje oči naprave
malo jezero na dlanu. Čekaću da ti poklonim suze.
Čekaću i kad postaneš drugome senka,
kad budem ništa od čoveka.
I kada ti inje zaveje kosu,
i kada ti lice naboraju godine,
ja ću i tada negde u polumraku,
naslonjen na štaku,
čekati samo tebe.NOSTALGIJA
Meni nije dosta sunca
i rane jutarnje rose,
nije mi dosta ni cveća
iz bašte ispred kuće.Željan sam još neba
iznad moga grada,
pesme ptice
i prve prolećne kiše.Meni nije dosta osmeha
tvoga lica,
ni očiju koje punim
i one žarom gore.Osećam u grudima
ponos i ljubav se bore.
Vraćam se…
Nije mi dosta naše slobode.
