Jovan Terzić

Jovan Terzić

  • 1
  • (0)

    Erupcija beskrupulozne elokvencije

    400 rsd

    AKO TE NAĐEM

    Ako te nađem
    Kako ću znati
    Da si to ti
    Da li po mekoj zemlji
    Gde išla si
    Svojim bosim stopalima
    Oblika jutarnjeg sunca;
    Da li će tren biti dovoljan
    Da ti kažem koliko vremena
    Mi je trebalo da shvatim
    Da život ima tri strane
    Tvoju, moju i našu
    Hoćeš li biti tu
    Sada, uvek i nekad
    Ako te nađem;
    Ako ti kažem da nikada
    Nisam uspeo takvu da te nađem
    Takvu kakvog si me srela
    Hoćeš li i dalje da me gledaš
    Tako kao da smo zajedno
    Otkad je sveta i veka
    Ako te nađem…

    ČEKAM I IŠČEKUJEM

    Čekam i iščekujem…
    Čekanje može biti dugo, neprestano
    Može se odužiti
    I možemo zaboraviti da čekamo,
    Previše sam čekao
    Nekako ću se izgubiti
    Nestaće mi pamćenje.
    Čekam na ostvarenje čekanja
    Oči mi lutaju bez cilja
    Svakih 10 minuta okrenem se za 360 stepeni
    Dosađujem ljudima pitanjima
    Za sat na ruci,
    Oko mene svi već
    Ostvarili su svoja čekanja odavno,
    Ja i dalje trunem.
    Pogrešio sam kada sam ostavio
    Mladost da ćaska sa čekanjem
    Mnogo su se zapričali
    A ja sam ostario.
    Imam ja strpljenja
    Ali moje telo ima granice
    Osoba koju čekam međutim
    Nema te granice
    Ona koju čekam
    Bi od mene dobila Mlečni put
    Života kao med i mleko
    Život moj bih joj ostavio.
    Tamo negde možda i neko drugi čeka.
    Možda neko mene čeka.
    Čekanje je rasprostranjeno,
    Ima ga dosta.
    Ali, da li dovoljno?
    Sve se kreće u krug, svet je okrugao.

    DOK GLEDAM

    Propast gledam samo kao akviziciju
    Novih poena
    Potrebnih našem snu da ne izgori.
    San je ipak propast naše budućnosti.
    Dok gledam propast
    Propašću smatram samo
    Ono što nas je dotaklo
    Prilikom svađe oko ljubavi,
    Međutim nisam osetio dodir,
    Kožni dodir,
    Osetio sam dodir
    Ekvivalentan početku sunovrata
    Nakalemljen osećaju tuge
    Iskonske i nepovratne.
    Mnogo je teško voleti!

    MARAMA

    Zagolicao me je vrat
    Kosa mi se zaglavila
    Ne smem da pišem
    U grlu mi je knedla.
    Kroz gušu kao da teče bezbroj ljudi
    Koji traže poziciju za raspravu
    Spajaju se i mrze
    A žrtvovan sam ja
    Krvotok je prekinut
    Nismo krivi ni ja, ni moj vrat
    Nemamo nijedan drag razlog.
    Hitam noktima preko vratne kože
    Ljudi su upozoreni
    Kad je stvar o meni
    Volim imati maramu u sebi;
    Biću ti oko vrata
    Cirkulisaću tvojim minutima
    Nećeš biti kriva ti a ni tvoje boje.
    Zakopčao sam dugme košulje
    I odmah se setio tebe,
    Ono se otkinulo
    Čini mi se kao ti od mene,
    Da sam košulja tvoja
    Prohodao bih tvoje reflekse,
    Čuo bih tebe i ono pravo
    Nećeš me videti, nećeš me znati
    Uhvatićeš me i onda pokrasti onako kratko.

    NIKO I NIŠTA

    Upoznaj me dok sam niko i ništa
    Da bih znao da li da idem dalje
    Da ti pokazujem
    Koliko je teško nemati nikog
    Kada si neko i nešto
    Ostavi mi svoje reči.
    Dok sam niko i ništa
    Ti pokušaj da mi ostaviš sve brojeve
    Koji poprimili su značaj ljubavi, sreće i kraja
    Počeću da brojim sve
    Sve što smo okretali
    Na stranu na kojoj je moguće
    Strmoglavom brzinom
    Osetiti onu stranu
    Koja ima sve naše tabele na broju
    Pišu da su nam sva nadanja okrenula leđa
    Potapšaću ih i izvaditi nož besa.
    Kada kao niko i ništa pokušaš
    Da shvatiš da okrećući se
    U praznoj sobi
    Samo uspostavljaš vetar koji zavitlaće
    Pokušaj da
    Udariš temelj
    Okosnici svog života
    Novom rođenju!
    Iskali svoj bes na meni dok niko sam i ništa
    Neka besni udarci počnu da ošamućuju
    Nipodaštavanje mojih misli
    Koje mi kažu da nemati ništa ne znači
    Konačni poraz
    Već shvatanje da prazninu treba popuniti
    I elokventnom brzinom
    Krenuti u nova isplovljavanja.