Milan Lukić

Milan Lukić

  • 1
  • (0)

    sa Poligrafa

    720 rsd

    o pecanju sa monicom bellucci na azemovoj bari

    škobalje pecam sa monicom bellucci na azemovoj bari
    slušajuć kako svaki čas se kikoće i sokće nakon što
    plovak potone pa trskom razigranom po okolnome
    šiblju veselo počne da maše tobož nervirajuć se
    kad najedared štap hitro diže i porcijaša jednog
    brat bratu to bez po kile nije ako ne i frtalj više
    na obalu izbaci i potrča da ga sama s udice skine
    gle srećna je monica vrlo kada damar sluzi nasluti
    pa ja sam sada hi hi hi hi nastavi se kikot zvučni
    kao onaj hemingvejev starac a meni oko srca milo
    potom satima kamenjarom drinskim tabanamo sami
    kolena kršimo prste mecamo psujemo i smejemo se
    ljubimo da prođe grizemo štipamo vijamo vučemo
    na obali zrikavce hvatamo obade rasterujemo senke
    svoje po brzacima mrežom lovimo i na leđa bacamo
    pa se na otoci u blatnom pesku valjamo i prevrćemo
    miki ja bih malo da letimo lepotica se moja mazi
    glavom klimnem za ruku je prihvatim i zalet sve do
    jadra uzimam uz daaaj nam sunca bodri refren naš
    i kao u de sikinom čudu uzletimo i šestarimo tako
    do banje i karakaja preko rađevine i cera do mačve
    pitome sve mašući rukama snažno jedrimo i dalje
    ona nasmešena žmiri zbog jakoga sunca jer naočare
    u žurbi zaboravila beše i kaže da uživa baš baš
    još uvek nebom lelujamo mekano paperje sklanjajuć
    kad topolik poznadoh u hladovinu je skrenuh misleć
    da odmora trebuje ta latinka zavodljiva al jes vraga
    sad bih da plivam zadihano viknu da klenovi je čuju
    samo što travu dodirnu i žurim ja za njom u drinu
    hladnu u brzake i virove pa ispod vrba ronimo koje
    se krive da bi sirote lepotu i krasotu bolje videle
    pa se eh uzavrele glave sudaraju i ruse nam se mrse
    s večeri na šljunkari pecare na pruće nabijam i po
    pobelelom ih ređam žaru a kroz plamen ogladnelu
    monicu gledam lica suncem oprljenog i spreman
    pitam je ja u vatru želiš li da skočim kada sada

    – e baš je tako bilo –

    40/343/1835