Primož Vresnik

Primož Vresnik

  • 1
  • (0)

    Moskva-Beč-Berlin

    300 rsd

    FRANC ŠUBERT KAO ODGOJITELJ

    II scena

    TEODOR ŠUBERT: Stvarno, hoćeš li da okončaš svoj život na groblju skitnica, da li stvarno želiš da završiš među siromašnima i besposličarima? Onda samo izvoli, ko te zadržava?! Da, sigurno, tvoj otac, koji je puno pametniji i vidi jednu nezaobilaznu tvrdu činjenicu, a to je da u načinu života muzičara nema debelog hleba, nema hleba, sine…

    FRANC ŠUBERT: Kako nema? Pa Beč nije zaboravljena varoš na svetu, nego grad prilika i mogućnosti…

    TEODOR ŠUBERT: Jedna mogućnost postoji, a to je da ti pare ispadaju kroz pocepan džep, to ti je ta mogućnost… Daj, prihvati se posla koji donosi ozbiljne pare, koji donosi masnu krupnu lovu… Samo se okani poziva muzičara. Završičeš kao Mocart koji je na kraju svirao za gulaš.

    FRANC ŠUBERT: Baš ste danas otrovni oče, Mocart nije nikada svirao za gulaš, otkud vam to pada na pamet? I sami znate da nije tako…

    TEODOR ŠUBERT: Znaš li gde mu je grob?

    FRANC ŠUBERT: Svi mi to dobro znamo: Sankt Marxer Friedhof…

    TEODOR ŠUBERT: Tamo su zajednički grobovi za one bez ičega na ovome svetu, za skitnice, propalice, alkoholičare i za siromašne muzičare.

    FRANC ŠUBERT: Otkud vam pomisao da ću završiti kao čovek bez ičeg, bez ispunjenja u ovom životu?

    TEODOR ŠUBERT: Plaši me pomisao da ćeš biti muzičar bez ičega. Siromašan, u svakom pogledu. Znaš li gde ti je mesto?

    FRANC ŠUBERT: Gde?

    TEODOR ŠUBERT: Ovde. Deveti bečki rejon će biti tvoj radni krug, tvoj životni vidokrug i ti ćeš biti kao ja – odgojitelj. U to nema sumnje. Bićeš odgojitelj u đačkom domu, probijaćeš se kroz školske klupe i smirivaćeš decu, kovrdžave glave dečaka, ponekad su đačići nestašni, a jednog dana ćeš se sigurno navići na ovu školsku buku. Da, odgojitelj i učitelj u ovo doba su isto i ti ćeš biti odgojitelj u Lichentalu.

    FRANC ŠUBERT: Mislio sam da podržavate moju muziku, da podržavate mene kao muzičara…

    TEODOR ŠUBERT: Da, podržavam tvoju ljubav prema muzici. A nikako ne podržavam da živiš od toga, jer se živeti od umetnosti ne može… Ne u Beču.

    FRANC ŠUBERT: Da li je to istina? A šta je Salieri?

    TEODOR ŠUBERT: Tvoga učitelja kompozicije mazili su od uvek moćnici i sam Jozef II. Obezbeđen komponuje on svašta, od klavirskih komada do opera. Neće biti zlatnih novčića za tebe, sine, veruj ocu na reč… Da, svirali smo zajedno i platio sam ti bezbrojne časove učenja klavira i kompozicije. Nije mi žao. Ali, do zla boga će biti smešno i tužno da ti primiš poziv muzičara… Saberi se malo, sine Franc.

    FRANC ŠUBERT: Salieri me podržava da nastavim sa muzikom, jer sam u stanju da učinim nešto potresno…

    TEODOR ŠUBERT: Samo nam zemljotres fali u Beču, zar nam nije bilo dosta u prošlosti Turaka… Potresno i zemljotresno, i to od mog sina.

    FRANC ŠUBERT: Nemojte da ismevate situaciju, nemojte da ismevate mene. Rekao sam samo: potresno.

    TEODOR ŠUBERT: Vidim, vidim da je Beetovan dosta naškodio mladićima sadašnjog doba. I ti si taj kojeg su zaludeli umetnički stavovi Šturm und Drang pokreta.

    FRANC ŠUBERT: Ne možete da zamislite život iza ovih školskih zidina, oče?

    TEODOR ŠUBERT: Vrlo brzo sam skinio ružičaste naočare i sagledao stvari kakve jesu, u njihovom sirovom stanju, znao sam da ću biti u životu samo odgojitelj i ništa drugo.

    FRANC ŠUBERT: Vi ste živeli bez mladalačke fantazije?

    TEODOR ŠUBERT: Dosta je meni to da sam otac takvoj fantaziji kao što si ti. Saberi se malo, saberi se, sine. I prihvati ozbiljan posao.