Sanda Ristić Stojanović

Sanda Ristić Stojanović

  • 1
  • (0)

    Osmatračnica XXI veka

    500 rsd

    PROLAZNOST

    Prolaznost pravi svoju konstrukciju,
    u njoj stvarnost odvali pola lica nestvarnosti
    hodajući po iluziji vremena,
    nebo maltretira pola ideje ptice
    u vremenu, a pola ideje ptice u prostoru.
    Noć se nakrivi ka čoveku,
    izigrava zajedničko poricanje
    Sunca i jutra u samima sebi i nama.
    Krv opustoši svoje asocijacije
    na crveno,
    opisujući sve rane koje stiče vreme
    obmotano oko čoveka,
    kao zavoj stvarnosti
    koga čuvaju ishitrene izjave
    prolaznosti o svom samoubilačkom
    skoku u previjanje jutra već
    prošlim vremenom.

    JAVNO NEGODOVANJE

    Krv kao crveno posta
    ista kao naši otpori.
    Negodovanje zemlje,
    nekoliko slika neba, uspori.
    Nebo, negodujući što nije dodir ptice,
    kao zemlja zastane.
    Sunce, negodujući što je samo
    prst dana, naglo stane.
    Sunce nasred ulice šutnu neka
    dana da nije noć, provera.
    Noć negoduje što nije
    jutra u sliku veka, vera.

    GRAD

    Noć izviđa gde je grad,
    spuštajući se po obroncima svog apsurda
    razmeštajući čoveka u svojim mislima
    preoranim zaglavljima jutra o
    prebivalištu krvi u zapisu o svom crvenom.

    Noć otkopčava svoju usnu
    predugačkim pogledima jutra
    u uspravnost stvarnosti pred sobom samom.

    Noć se izvuče iz svog čela
    i preseli se na rame
    svađe zvezde i stvarnosti oko
    mesta koje grad zauzima
    na licu naših lutanja po ulicama smisla.

    FILM

    Nebo izvuče svoj film
    o ptici sa ruba misli neba o nama
    precrtavajući jednu omašku
    senke o svom telu
    preglasnim utiscima Sunca
    o razlikama između krvi i veka.

    Vek otrča za glavnom
    ulogom neba,
    koja je ipak sakrivena
    u nagodbi zemlje i čoveka
    iščezlog u nezaustavljivosti krvi
    da sve izda crvenom.

    SOPSTVENI PUT

    Krv me ugradi u obest
    portreta svog crvenog.
    Nebo preuveličava svoj
    put ka ptici, mojim likom.
    Sunce premešta svoj zrak u
    zrake moje nastranosti.

    Na ulici me noć gurnu
    u prenemaganje grada da
    ugradi previše konzervativnosti Sunca
    u avangardnost svog obletanja
    oko urbanosti jednog svog
    rečitog sivila.