Sanda Ristić Stojanović
- 1
-
(0)
Osmatračnica XXI veka
500 rsdPROLAZNOST
Prolaznost pravi svoju konstrukciju,
u njoj stvarnost odvali pola lica nestvarnosti
hodajući po iluziji vremena,
nebo maltretira pola ideje ptice
u vremenu, a pola ideje ptice u prostoru.
Noć se nakrivi ka čoveku,
izigrava zajedničko poricanje
Sunca i jutra u samima sebi i nama.
Krv opustoši svoje asocijacije
na crveno,
opisujući sve rane koje stiče vreme
obmotano oko čoveka,
kao zavoj stvarnosti
koga čuvaju ishitrene izjave
prolaznosti o svom samoubilačkom
skoku u previjanje jutra već
prošlim vremenom.JAVNO NEGODOVANJE
Krv kao crveno posta
ista kao naši otpori.
Negodovanje zemlje,
nekoliko slika neba, uspori.
Nebo, negodujući što nije dodir ptice,
kao zemlja zastane.
Sunce, negodujući što je samo
prst dana, naglo stane.
Sunce nasred ulice šutnu neka
dana da nije noć, provera.
Noć negoduje što nije
jutra u sliku veka, vera.GRAD
Noć izviđa gde je grad,
spuštajući se po obroncima svog apsurda
razmeštajući čoveka u svojim mislima
preoranim zaglavljima jutra o
prebivalištu krvi u zapisu o svom crvenom.Noć otkopčava svoju usnu
predugačkim pogledima jutra
u uspravnost stvarnosti pred sobom samom.Noć se izvuče iz svog čela
i preseli se na rame
svađe zvezde i stvarnosti oko
mesta koje grad zauzima
na licu naših lutanja po ulicama smisla.FILM
Nebo izvuče svoj film
o ptici sa ruba misli neba o nama
precrtavajući jednu omašku
senke o svom telu
preglasnim utiscima Sunca
o razlikama između krvi i veka.Vek otrča za glavnom
ulogom neba,
koja je ipak sakrivena
u nagodbi zemlje i čoveka
iščezlog u nezaustavljivosti krvi
da sve izda crvenom.SOPSTVENI PUT
Krv me ugradi u obest
portreta svog crvenog.
Nebo preuveličava svoj
put ka ptici, mojim likom.
Sunce premešta svoj zrak u
zrake moje nastranosti.Na ulici me noć gurnu
u prenemaganje grada da
ugradi previše konzervativnosti Sunca
u avangardnost svog obletanja
oko urbanosti jednog svog
rečitog sivila.
