Saša Paunović

Saša Paunović

  • 1
  • Pisma iz Latinskog kvarta
    (0)

    Pisma iz Latinskog kvarta

    Magdina voda

    Pređimo na stvar. Ovde često pada brza i teška letnja kiša, posle koje prašina nošena vetrom ispunjava čika Ljubinu kuću, provlači se kroz svaki otvor, čak i onu najmanju pukotinu ispod ulaznih vrata lepeći se neumoljivo po površinama unutrašnjosti. Naročito po brodskom podu prizemlja u kojem boravim ovih avgustovskih dana. Moji su otišli u banju i ostavili me na desetak dana kod tatinog bivšeg kolege. Mada, mislim da su u Beogradu, na Slaviji, ali to nije bitan deo ove priče.

    Čika Ljuba je odmore provodio sa ćerkama u kući svoga oca na Orešcu. Dunavska vila, tako je zove. Komšije pričaju da je ukleta. Ljubin otac je, pre desetak godina, jednog jutra otišao u ribolov i vratio se sa košarom punom ulovljenih riba i čistio ih je ispred kuće satima.

    Pred zalazak sunca se obesio u potkrovlju.

    Ljuba kaže da ljudi svašta pričaju.

    Eva i Magda imaju štene šarplaninca, okrugle glave i klempavih ušiju. Dlaka mu je mekana kao svila. Miriše na mleko i nesigurno se kreće po klizavom brodskom podu. Bolje reći baulja, haotičnim pokretima. Nije jednostavno biti mladunče od nekoliko nedelja.

    Juče sam uganuo nogu kada sam iskakao iz čamca. Molio sam čika Ljubu da me povede u ribolov. Dugo me je nepoverljivo gledao. Zamislio se. U početku me nije shvatao ozbiljno.

    – Veliki sam, čika Ljubo!

    – To nije dovoljno.

    Magda je rekla da ide i ona. Obavezno.

    – Ako može on, mogu i ja, sto puta!

    Eva je ostala sa komšijskom decom.

    Janoš i Ljuba su uvek u isto vreme, pred zalazak sunca, pili na brzinu po dve loze ispred kuće i uskakali u čamac terani nekom neobjašnjivom silom. Ovaj put su poveli dvoje dece.

    Dok su bacali mreže, Magda i ja smo držali oznojene dlanove jedan u drugom, i sa preciznošću znali da su njih dvojica verovali da u Dunavu živi vodeni đavo koji je opasan naročito posle zalaska sunca. Zato nisu glasno govorili i nisu hvatali ribu na bućku da ga ne probude, da se ne uhvati za nju i odvede žrtvu na dno reke, duboko u mulj. A ukoliko bi vodeni duh naišao na usnulog ribara, prevarom bi ga namamio u Dunav i udavio. Zbog toga nisu spavali pored vode ili u čamcu. Često su noću menjali mesto boravka i iz toga je, sigurni smo, nastala ona narodna:

    Đavo sve zna, samo ne zna gde alas spava.

    Uvrnuo sam skočni zglob bez ijednog jauka. Da Magda ne čuje. Noćas su ona i sestra celu noć nešto šaputale u sobi na spratu, obraz uz obraz, kožu uz kožu. Nerazumljive reči koje će me uhoditi, znao sam, noć posle noći. Noga će me boleti tek po zalasku sunca, kad umukne smeh.

    Ništa manje od toga.

    720 rsd