Tasos Falkos

Tasos Falkos

  • 1
  • (0)

    Otisci svetlosti

    500 rsd

    NEKOM KO PITA ŠTA JE SVETLOST

    Prijatelju, ne znam, ti reci šta je svetlost,
    Ukoliko nisi video opijene zvezde,
    Sunce da se osmehuje
    I mesec da ti zaklapa oči.
    Ne znaš, očigledno, šta je svetlost
    Ako nisi bio duboko povređen,
    Ukoliko se nikad nisi našao u potpunoj tami.

    Ne govori mi o sudbinama.
    Ako se tama čini večnom,
    Večna je i sudbina svetlosti.

    METEORA

    Između crvene i plave
    Video sam sive džinove
    Njihova lica obrisana vremenom
    Njihove ruke – šta bi još one mogle držati? –
    Otpale su i pretvorile se u prašinu.
    Nalaze se jedan do drugog
    Ali su svejedno sami
    Kao kada dovršavamo rečenicu
    I pre no što je završimo
    Ona je već beskorisna.

    GRČKA SVETLOST

    Svetlost koju su sazdali ovde
    Kamen po kamen
    Srušili su naši preci a potom opustošili
    Napuni se nebo crnim dimovima.

    I jednog dana
    Jedan najtananiji sunčev zrak
    Pada odozgo na napukli kamen
    Otkrivajući nepodnošljivu lepotu
    Koja nalikuje da dolazi sa neviđenih strana
    Sveta.

    Tada dvoje-troje osećaju
    Ujed krivice.

    KAFA

    Ponekad uveče
    Moja preminula majka
    Spravlja mi kafu kako bi me utešila
    Zbog snova umrlih i nestalih
    „Kakva ironija, kaže ona,
    „Da ja, koja sam toliko volela svetlost,
    Trebalo bi da tešim nekoga
    ko više voli tamu!“
    „Majko“, kažem, „pomozi mi,
    Ne sputavaj me.
    Ja sam takođe voleo svetlost,
    Ali u očajanju.“

    OD DNA

    Kada ribe sa dna
    Čuše za svetlost
    Popeše se sve zajedno
    Da ga pozdrave.

    Pele su se i pele
    I ne nalazeći svetlost
    Duše su im izlazile na usta
    Pucajući.

    Pre no što će umreti
    Izdigle su se i videle
    Nekakve svetle otpatke:
    Zar smo se za ovo borili?