Drugi zvuk

400 rsd
Odlomak iz knjigeDrugi zvuk

INCIDENT

(parafraza, po C. Cullenu)

Jednom, davno, dok krih se u starom Rimu
Srca puna, mada bježah od rata sjene
Vidjeh Rimljanina
Kako gleda pravo u mene.

A bio sam mlad
i sâm gledao u ljude pravo
Nasmiješih mu se, ali on ispruži prst
ka meni, i vikne mi: sciavo.

Vidio sam poslije cijeli Rim
Od rujna pa do siječnja
Od svih stvari što su mi se desile tamo
To je jedino čega se sjećam.

KOST I SRŽ

Vasku

U meni je to
slabo uglavnom
i ljulja se kao mliječni zub

Ali nekad se zacrni
avet trulog kutnjaka
iz krnjave žute kosti i crnog mesa
čekíćâ davni otrov i gadi braću do sebe
potop bi napravio

Samo rijetko
bljesne mlad očnjak
zašiljen, oštar i zdrav

kad bi ugrizao, otkida živo meso

DOM

Živi u prašnjavoj kući
punoj knjiga i uspomena,
muška Miss Havisham
nije ostavljena,
sama pobjegla s vjenčanja

Vrata od starudije, jedna za drugima
na taktičkim mjestima, na skrivenim čukama stana
prašnjave šlape, uzorci šampona,
stare torbe, osušeni sapuni
lijekovi isteklog roka trajanja
plastične nanule
vaga
i polomljeno staklo
za vratima sobička u koji rijetko ulazi
na podu uz bijele police, prislonjene
krhotine u velikim komadima
iz okvira za sliku koji je pao ne za više kad
opasni oštri vrhovi
kao prozirni uspravni glečeri.
Nikako da to staklo baci; zaboravlja ili
ostavlja ga tamo
kao upozorenje
možda kao kockanje

Da se jednom tako spotakne
i padne pravo na oštricu
ne bi ga pronašli danima
dok leži u jezeru krvavog sirupa,
misli, i zatvara vrata za sobom

O/VIDU

(napisano na obali holandskog Sjevernog mora)

Žao mi je da nisam stariji bio
kad sam otišao
da se već ranije napravim na pjesnika
što piše o herojima, o umjetnosti i ljubavi
da i mene protjera kao burevjesnika
neki August, do Crnog mora
i dalje,
pa da i ja ex-ponto
sačuvam ovaj jezik ubavi
i pišem što se ne sm‘je
ode i pisma domovini
i ljuvene i tužne pjesme

Ja nemam imperatora
koji će držati me u egzilu uvrijeđen versima,
danas nema vođa koje straši poezija,
a svojim ljubavnim stihovima
ne vjerujem više uvijek ni ja

Ja sam stigao ovamo,
gdje je na obali samo praznina,
i siv taman pijesak.
Preda mnom silna nedostižna daljina
nizak val u trenu u pijesku izbriše otisak
stopala, dok u visini cikne vjetra strašni pisak.

Na smrznute valove tvrdog mora
hvata se crna ledena kora

LINGUA IGNOTA

Tanka latinska knjižica
četiristo godina stara
svijetu je pokazala nebo
prekriveno zvijezdama oku nevidljivim,
Mjesec što nije gladak savršen krug
nego izboran i hrapav kao lice starca,
Mjesec što nije čak ni jedini na nebu

Sidereus Nuncius (1610) ili:
Mjesečev glasnik
napisan na jeziku univerza
čitala je sva učena Europa.

Pa ipak je Galileo Galilej
sve ostalo napisao
na svom toskanskom

da ga njegovi Fiorentinci ne zaborave

Категорије: , Izdavač:
Autor: Đorđe Matić

Ovo je 11. knjiga edicije Prisustva.

Iz recenzije Vesne Goldsworthy:

Dugo me nije neka zbirka poezije toliko inspirisala i dotakla kao Drugi zvuk. Đorđe Matić je negde rekao: “Nekad mi se čini da imam samo dvije teme u pisanju, u svojoj poeziji pogotovo, i da se sve oko toga vrti, što god bili motivi, koji kao rukavci utječu u dvije glavne tematske struje – rat i emigracija, odnosno (ne)mogućnost povratka.”
Meni se čitajući Matićevu poeziju nameće misao da se čitava srpska, hrvatska, jugoslovenska pa i evropska književnost oko tih tema okreću. A književnost je upravo Matićevo matično mesto: možda i jedino solidno tlo pod nogama. Njoj Đorđe Matić pripada jer je pesnik prvog reda, poezije istovremeno lirske, silovite i slojevite, onakve kakvu je Crnjanski pisao, koju su mnogi tužno imitirali, a samo retki znali da od nje naprave nešto novo. Matić to zna.

Đorđe Matić rođen je 1970. u Zagrebu, gde je i odrastao. Od 1991. živeo je najpre u Italiji, a zatim u Holandiji, gde je u Amsterdamu studirao englesku i itali-jansku književnost.

Bio je urednik i koautor Leksikona YU mitologije, a uredio je i više publicističkih knjiga.

SONET

Živim u zemlji koja ne slavi Prvi maj.
Ne treba im, tu gdje dogovorni je kalvinistički raj
Kažu „mi jedva da smo imali sukobe sindikata i vlada“.
I stvarno, šta će ti onda praznik rada?

Uživaj zato, kažu, u društvu konsenzusa,
visokog poreza i sto vrsta doprinosa
Uživaj što nema grah na kazan
jer pada teško na stomak prazan

Uživaj što nema generala i parada
Fića, moskviča, volga i lada
Pjatoljetki, normi, stahanovskih šarada.

I uživam, ajde, a vidim da nemaju pojma
Da tamo sada drugi je svijet
Zatočenici trajnog hladnoratovskog dojma
Čudan im ovaj u zapučku osušen mi crveni cvijet

Rembrandtov trg i doručak na travi
Trodijelno odijelo i hidžab na glavi
Kupaonice štemaju poljski radnici
Bicikle voze ponositi svi

I ti, izvan krajnosti: ni Alija Sirotanović, proleter i patnik,
Ni crveno (na računu), ni Sveti Josip Djelatnik
Samo još, dobro sakriven,
munkovski, ugušen, nijemi krik

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Drugi zvuk”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *