Mali noćni stihovi

520 rsd
Odlomak iz knjigeMali noćni stihovi

2.

Ноћ као кучка глува
даљином лаје
не хаје
што у сну си неком
далеком
док немир у коси ти дрема
самој с човеком
који те нема
ни за кога око ти сјај чува

6.

То стих, то риме
кроз ноћ
хладним дахом зиме
врелим мислима мојим
шапућу твоје име
и немоћ
које се силно бојим
јер без тебе не постојим

9.

Ноћас твој бол у мени плаче
на длану меком
несну далеком
склупчано остављено маче
немиром спава
док жени с човеком
сан се чини
као најнежнија јава
на зимској месечини

13.

Нек заћути ноћас ћук
нек се чује како шкрипи бреза
како пролама мук
док низ кичму ми
силази језа
твој струк
на мојим длановима врелим
у ноћима снежно белим
и тајна моја
бескрајна
колико те желим

44.

У ноћи и увек
моја си жеља недогледног сјаја
мој лек
а ја твоја тајна
дуго и вешто чувана
од жена – њихових поглед мазних
нечистих сила разних
моја си жудња бескрајна
моја роса у зорама маја
а ја твоја љубав прећутана

Категорије: , Izdavač:
Autor: Anđelko Zablaćanski

Iz recenzije Todora Bjelkića:

Anđelko Zablaćanski plete takvu žicu zlatnosnicu, i svojom veštinom, svojom nemerljivom poetskom intuicijom i osećanjem da se prava reč izgovori na pravom mestu i u pravo vreme, čini i nas, obične čitaoce, da ne kažemo obične posmatrače, neraskidivim delom tog silnog umetničkog odsjaja, te umetničke stvarnosti, ali i imaginacije. Samoća, po kojoj su šarane ove divne pesme, ume da bude i okrutna i strašna, tim strašnija što se u poslednjoj 101. pesmi sublimiše onaj čarobni ćilim sveprisutne Noći. Ali, Anđelko Zablaćanski je vrhunskim talentom, uglom posmatranja i čarobnim versom uspeo da od samoće i neprolaznosti Večite Žene, baš uprkos svim samoćama univerzuma, načini prelepu zastavu pobede, uspeo da je pobode u naše ruke, oči i srca, pa da je, zajedno sa njim, pokazujemo i mašemo zemaljskom šaru i svetlosjajima.

30.
Noć mi na glavi nesnom spava
posustali mi damari
još od juče
strepnje koje um muče
da života običnog peku šamari
u njenom smešku trag zaborava
da mi se ne učini
kako je život njen
deo najluđeg moga hira
noćnih – duše i tela nemira
dok bezumno zanesen
lutam kao pustinjak na mesečini

80.
Noć sva od zvuka
daleke violine što plače
i nesni dertom zadojeni
duboko u meni
najcrnji gavran ranjen gače
i u oku pogled samotnog vuka
a samo ona
sve jauke – zvuke mraka
i pogled tup što sve zbori
u simfoniju će da pretvori
usnama od sunčanih zraka
s damarima kô crkvena zvona

101.
Noć sva od krika noćnih ptica
i vriska pera po papiru
a stih u grlu stao
uplašen – sasvim bled zapravo
s pesnikom i nemirom u zbiru
i raznih kučina i trica
jer pesma samo nju traži
ženu od svih žena veću
moje usne na njenim kolenima
požudu dlanova na nedrima
i male mrave što pokreću
slabića da se okuraži

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Mali noćni stihovi”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *