Mrtvi albatrosi

400 rsd
Odlomak iz knjigeMrtvi albatrosi

glasnik

ne ubijajte glasnika
koji vam donosi smešno ogledalo

nije na njemu da presuđuje
čiji je odraz raskalašniji od opela

niko nije postao prorok u zavičaju
jurodivog su komesari terali motkama

nije na njemu da predskazuje
čija je istina krvoločnija od čopora

nema mesta gde izgnanstva ne bole
begunac će se uplesti u sopstvene tragove

nije na njemu da predvodi hajku
čija je svrha davno zapisana u bukvaru

ne odustajte od svog poraza
bolesnik će strgati postelju izlečenog uma

dokle kod žari kamenica u grudima
nije na njima da procenjuju vašu bolest

ne verujte onome koji veruje
svodnik će izjavljivati ljubav svakome

nije na njemu da moli za vaše spasenje
dokle god život visi o krojačevom koncu

svet se nikad neće oprostiti od raskalašne igre
mađioničar nikad neće otkrivati svoj poslednji trik

nije na nama da znamo

prorok će uvek omađijati svodnika
begunac će uvek postati novi jurodivi

samo glasnik večno živi u izgnanstvu

ne sumnjam, gledam

kad bi filozofi zaista tumačili svet
u svoj svojoj oskudici opšteg
kada bi razumeli grč pojmova
stomačna nadimanja istine

videli prostor i vreme kao tela
okružena bodljikavom žicom
svoje teorije samo kao kukice
žičanih peteljki zarobljenog uma

kada bi čovek zaista spoznao sebe
rasporio sopstvenu utrobu saznanja
rasplamsao ugasla ognjišta sinapsi
pocepao kožurinu vlastitog bitka

oslušnuo pravi život u komešanju
bez kilavih utopija i izveštačenih babica
razgrnuo busen zemlje po kojoj sam hoda
i zasadio seme svog iskrenog sunovrata

možda bi i svet razumeo poraz filozofa
u svoj svojoj oskudici nasušnog hleba
možda bi se čovek zaista spasao ako bi
bar jedna klica dobrote ostala u zemlji

ako bi iz nje iznikla bar jedna gljiva

sa slatkim ukusom sumnje

sa otrovnim ukusom nade

kubisti

vrebaju iz potaje

u srcu grada koje ima
oblik makadamske
kocke

piju samo iz tetrapaka
odrasli na branku
kockici

imaju
fizionomiju superheroja
iz akcionih stripova

geometrijsku pravilnost
šturog ophođenja

inteligenciju begunaca
iz filmskog serijala kocka

jedan živi i u mojoj
zgradi

svakog jutra
kad krene u kafanu
kaže ženi –

kocka je bačena!

žena ga pošalje u materinu

ludnica

ova nema zidova,
košulja svezanih rukava,
od istog materijala sašiveni su
radnički kombinezoni,
nema rešetaka na oknima,
od istog metala sliveni su
službeni automobili,
nema dežurnih sestara i doktora,
sada su to šalterske službenice i
neoliberalni agenti osiguranja,
nema terapija i elektro-šokova,
sada su to kladionice i rijaliti,
nema halucinacija i opsena,
stvarnost je senka virtuelnog bota,
nema dijagnoza i anamneza,
bolest je banalnost umirućeg baga,
nema istine u komunikaciji,
mreža je omaž enciklopediji mrtvih,
nema osećanja u leksičkim čiodama,
korisnik je za sva vremena odsutan,
nema ni sećanja na nepočinstva duha,
ni metafizike u zaumnoj praznini tela,

ovde,

nijedan klovn vas neće zasmejati,
nijedan rapsod vas neće razuveriti,
nijedan bard nanovo zamađijati,

nema ničega, u stvari,

sem civilizovanih ludaka-konvertita

dok sečiva ne otupe

dok oštrica ne proklizi
slatkastom nutrinom jabuke
zejtinjavom posteljom testa
hrskavom korom ispečenog hleba

godovima stoletnog hrasta
tupim udarima kljuna sekire
dok se bleštavi nokti lovačkog noža
ne zariju pod krzno ranjene zveri

u vodeno meso svinje dok ne urone
krvavim zamasima satare domaćina
pod trudnom keceljom vremena
dok se sečiva ne postide vonja

iznutrica u kofi
odsečenog jezika na tanjiru
telovog pogotka u sinovljevu glavu

dok sečiva ne zarđaju i otupe
prigodnim presekom rođendanskih torti
orlovog paperja na krilima vetra
dok se u oganj kovačnice ne pretope

u poprsja krotke heraldike
u pustoš produvane kupole neba
dok se ne speru tragovi poniznosti
u ništavilu ravnodušnog sunca

i ohlade u tami podruma
gde im je oduvek i bilo mesto

Категорије: , Izdavač:
Autor: Tomica Ćirić

Iz štampe je izašla pobednička zbirka sa Presingovog konkursa, Mrtvi albatrosi Tomice Ćirića. Podsetimo, na konkursu je učestvovalo 309 autora, sa 101 zbirkom kratkih priča i 208 zbirki pesama. U najuži izbor je ušlo 10 rukopisa.

Knjiga poezije „Mrtvi albatrosi“ (poetsko-satirični kaleidoskop) izdvojila se beskompromisnim i preciznim pesničkim jezikom, veštim seciranjem stvarnosti i njenih krhotina koje su bačene pred čitaoca uz specifična poetska sredstva i stilske figure, ironijske i autoironijske transpozicije, nizanje upečatljivih slika (kaleidoskop), uspele filmske aluzije i intertekstualnost koje nikada nisu same sebi svrha, te kontrasta, obrta, metode kataloga ili ispovesti… Ovo je prepoznatljiv rukopis sa jakim autorskim pečatom, nimalo vođenim prečicama i linijama manjeg otpora konformističkih i opskurantskih poetika „na sigurno“ koje su u fokusu kad je u pitanju ovdašnja poezija, koje se štampaju i doštampavaju; on pleni nepretencioznošću, humorom, čak i kada hoda po liniji groteske i gorčine.

poker za sirotinju

igra u kojoj unesrećeni ljubavnici kapitala
okreću fortunino mlinsko kolo
žrvnjem nezajažljive
propasti

kuda sa gomilom iznajmljenih čipova?

za stolom prekoputa vrebaju depresivni kuler
ophrvana udovica i pomahnitali bingo kauboj –
jedan od onih second-hand adrenalinskih luzera
sa tv reklame za najglatkiju bradu pod oštricom žileta
(a zapravo samo još jedan samoubica u hotelskoj odjavi)

za stolom udesno ulickani kicoš sa parom kečeva
blagim osmehom istreniranog blefa, dobar glumac
u palanačkom pozorištu nalakiranih truležnih lutaka
iluzionista sopstvene zablude i opsenar koji druge zavodi
čestim all-in pljuskom čipova po negovanoj zelenoj čoji
(a zapravo samo još jedan bogatun na vikend dokolici)

za stolom ulevo sirotinja koja se igra hipotekom
gubitnici svih mogućih igara na sreću lutrija i tombola
šibicari i secikese svojih poročnih nagona i žudnji
kockari životnih stranputica i socijalnih bespuća
patetični na slavlju – patetični dok gube svu ušteđevinu
(a zapravo porodični ljudi sa omčom umesto kravate)

za separisanim stolom u dnu klijentela na visokoj nozi
vladini činovnici i tajkuni opranih bibliografija, takozvane
vladike novog kapitalističkog pisma, milijunaši bez srama
samo što su njihovi čipovi zlatnog kova posebno dizajnirani
na samom ambrozijskom izvorištu fortuninog blagovneta
(a zapravo dripci sa neobrisanim guzicama na dlanovima)

odista – kuda sa gomilom bezvrednih čipova?

.
Tomica Ćirić (1980), rođen u Pirotu. Diplomirao na Katedri za opštu književnost sa teorijom književnosti Filološkog fakulteta u Beogradu. Objavljuje u periodici, pretežno poeziju. Zbirka pesama Nova utopija uvrštena je 2013. u najuži izbor i objavljena u ediciji Prvenac, Studentskog kulturnog centra iz Kragujevca. Objavljuje periodično u elektronskoj formi na autorskom blogu za satiričnu poeziju Mrtvi albatrosi(mrtvialbatrosi.blogspot.com).

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Mrtvi albatrosi”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *