Pesme o ljudima

600 rsd
Odlomak iz knjigePesme o ljudima

Paradoks SSSR

Možda i ponajveća
paradoksija sistema
koji je nosio ime SSSR,
konvergencija ekstrema
u slavu Života i Smrti
ogleda se u tome
što su se na jednom kraju
velike zemlje
monumenti Tanatosu
podizali u kolhozima i gulazima
uz vapaj i ropac
a na drugom
monumenti Erosu
na fudbalskim stadionima
u ekstatičnosti sroka i pljeska dlanova

Znate li da je SSSR bila jedina država
u kojoj je isplativije bilo biti pesnik
a ne fudbaler
Znate li da je Jevtušenko
svoju poeziju čitao
pred sto hiljada ljudi

U magnovenju slika i rime
klicalo se pesničko prezime
Voznesenski!
Okudžava!
Roždestvenski!
Ahmadulina!

Danas se pesničko veče
koje je posetilo desetak ljudi
smatra veledogađajem

U društvu spektakla
kakvo danas poznajemo
gde su fudbaleri
servilni pajaci
kao u delu Leonkavalea
pokušajmo da zamislimo
jednog Jevtušenka
kako sa zbirkom svojom u rukama
stoji pod reflektorom
ispred sto hiljada duša –
lakše je zamisliti
sletanje svemiraca

…
Od ekstrema Tanatosa
do ekstrema Erosa
zaista nije bilo zemlje
kao što je SSSR

Tin i Rembo

O Augustinu Tinu Ujeviću
mnogo toga se zna –
raspredaju se anegdote
o njegovoj boemiji, erudiciji, kozeriji
Znaju mnogi
i da mu je Artur Rembo
bio omiljeni pesnik
Veruju da je to
zbog krasnoga stiha,
metrike ili pesničke imaginacije
ovog francuskog simboliste

U krivu su svi ti
teoretičari književnosti
kad se daju u raspre

Stvar je posve drugačija

Tin je najviše voleo Remboa
jer se ovaj kao mlad čovek
odrekao poezije

A kad se dao u bestragije
po belom svetu
počeo da švercuje
drogu i oružje

Čovek od smrti stvâran

Princu Dade, Arturu Kravanu

Krokodili dadaju
a Kravani prolaze
u frakovima gavrani
cilindrom ga ko humkom
strujama morskim i rečnim
dodolama dadaiču

Uhvatih ga Dunavom
rukavicama bokserskim
dadarektom!
dadrošeom!
dadperkatom!
U šestoj rundi
pada dada
al’ se padaizmom
ne prekrsti

Samo je dadaist
iščašen
ko u kičmi stršljen
na crtu smeo
šampionu sveta

Čujem, jedrilica njegova
zadadila Suec
izazvala trgovinski krizu
Hejerdalu Toru
razdadila splav Kon Tiki
a ovaj
držeći se
za balvan
još uvek čeka spas
u Tihom okeanu

Jedrilicom Artur jedrdada
i mala mu je
vasiona beskonačna

Redak čovek, Artur
u životu stvaran

Redak čovek, Kravan
i u smrti stvâran

Povratak otpisanog

Strahinja se vratio u kraj
Vodio je razgovor sa
blokatorom na telefonu
i jeo pomfrit
Obrijao je bradu
da bi ga teže prepoznali
Pričalo se da se krio po
kosovskim i crnogorskim
gudurama
Od Slaveta je pokušao
da kupi identitet
Uskoro će se vratiti na ćošak
da izvršava sumnjive
primopredaje

…
To između
odlazaka i povrataka

to se
Životom zove

Miša i haski

Miša ima psa
plavookog haskija
jako nestabilne naravi
reklo bi se neurotičarske
ali ipak neagresivne

Međutim, dok sa prozora posmatra Mišu
koji uvek nešto čačka oko kola i to,
dok je bradom nasađen na svoju šapu
baš poput čoveka kada se nalakti
pomisli bi ste da se radi o najstabilnijem psu
kojega ste ikada videli

Miša nema posao
Ima majku i bolesnog dedu kojeg pazi
Otac je otišao iz doma netragom
Po kraju uglavnom gluvari
ali nije razbojnik
I danju i noću šeta svog haskija
Znam ga otkada je bio klinja
nerazdvojan od svoga dede koji je voleo da pljucka
poput fudbalskog trenera kojega smo poznavali
– on ga je i naučio da voli automobile

Komšinica Vera
koja je Mišinih godina
na nekoj žurki
pitala je Mišu zašto ništa ne radi

Miša se brecnuo i grubo joj odgovorio
„A šta ti radiš?“

Vera je do skoro
takođe po kraju gluvarila
U međuvremenu
udala se vrlo mlada
za nekog tatinog sina
koji je Veru često po kraju
vozio u skupim kolima
Tatin sin,
ili bolje rečeno
njegov tata
zaposlio je Veru u nekoj radnji
te Vera sada
kao prava udarnička brigada
drži lekcije onima koji gluvarenjem
vrše svoje lične subverzije

Miša nikada neće imati
neku Veru za devojku

A i šta će mu
kada ima neuravnoteženog haskija
sa plavim očima
koji ga voli najviše na svetu

Категорије: , Izdavač:
Autor: Mladen Vuković

Polazeći od opštepoznatih i svačijih (Crnjanski, Babelj, Ujević, Kravan…), pa preko naših nepoznatih, ili poznatih samo užoj okolini, a koji se razmiču u dve kolone – anonimni grobovi u Šumaricama i ljudi sa ulice, i iz okruženja, Vuković stiže u trećem odeljku do naročitih iščašenih fenomena o kojima ispisuje lirske narative. Te pesme kreirane su na osnovu činjenica, a ove pak dolaze od čistog posmatranja. Iako u izrazu ne nedostaje tropa, pesnik voli da barata faktima i da pozicionira svoje junake u kulturno-istorijski kontekst. Nevidljiva a sveprisutna podela na kaste birokratskog sveta usmerava sudbine pojedinaca. Lik pesnika povučen je u nekoliko redova komentara i zaključaka, a pojedine pesme se približavaju poemama po pripovednom opsegu. Tu pronalazimo prave male životopise u kojima se ogleda istorijska i kontekstualna ravan, jer svaki čovek vredan je da se o njemu ispiše pesma. Bilo da komuniciraju sa umetnicima, odnosno značajnim istorijskim ličnostima, bilo da su u pitanju ljudi u prolazu koji se sretnu samo jedanput, svi ovi zapisi svedoče o autentičnosti pesnikovog doživljaja i neumornom etičkom osećaju – zadržati stav i izdržati u potpunoj entropiji svih vrednosti.

KRATKA PESMA O TRAGIČNOJ EGZISTENCIJI

U sredu se revakcinisao.

U petak
pronađen je obešen
u svojoj kući na tavanu.

Sada ne mora da brine o buster dozi.

POVRATAK OTPISANOG

Strahinja se vratio u kraj
Vodio je razgovor sa
blokatorom na telefonu
i jeo pomfrit
Obrijao je bradu
da bi ga teže prepoznali
Pričalo se da se krio po
kosovskim i crnogorskim
gudurama
Od Slaveta je pokušao
da kupi identitet
Uskoro će se vratiti na ćošak
da izvršava sumnjive
primopredaje

…

To između
odlazaka i povrataka

to se
Životom zove

PARADOKSIJA

Marksistica Paradoksija
zamonašena u Krugodvojkašju:
kelije joj i samostani
kafići po Strahinjića Bana
Tu po kelijama
pričešćuje se makijatom
naforom od produženog espresa
u kontemplativnom transu
Konstantinovića bogohuli
srpom kasapi
čekićem omodreva
palanku apokrifnu
anatemom po njoj
Radomire, raspope,
protivprirodiš sa Latinkom,
džaba ti sada i titoizam posvećeni!

Marksistica Paradoksija
saobražena, ipak
sa Liberalom oblaporno
Izdavač li je taj Liberal?!
Pre par godina prevode plagirao
a ipak izdavač godine postao!?
Čudo li je ta kujna liberalska!
To da i bivše nije lepo tretirao
to Paradoksiji još vizije nisu predočile
ništa dok ga baš sa drugom
marksisticom, da li tada!?
u keliji na kamari ne zatakne
Tu u Paradoksiji
dijalektički se materijalizam
sa slobodnom rukom tržišta
zaruči
i tako, ruku podruku
od kelije do kelije
neprijatelj neprijatelja miluje
i nema tu uzvišene ontologije
niti životnog praksisa doslednoga
nije ovo vreme škole korčulanske
a i provalije su uvek između prakse i teorije
to nam barem život saopštava

Mada teško da bi
Dolores Ibaruri
sa Miltonom Fridmanom
kopulirala

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Pesme o ljudima”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *