Teško u glavi

1.090 rsd
Odlomak iz knjigeTeško u glavi

Ispod belog prekidača

Ispod belog prekidača
ležiš i pokušavaš da zaspiš
u prvim danima zimske idile
ili se polako uvlačiš u čauru
U iščekivanju prve naznake proleća
dalekog hiljadama svetlosnih godina

Ali u ovom gradu odavno nema proleća –
govore glasovi koračajući trotoarom
A zašto ovaj grad smrdi? –
upita jedan od njih

Dok korača pitanje
sa upitnicima i uzvičnicima u zagradi
nema eha jer kontejneri
na glavnom gradskom trgu
grcaju u obilju smeća
To ponekad se naziva
ljubav i sreća

20.12.2009. 17.45 h – 17.54 h nedelja

Kaktus

Ostavljaš samo zemlju i trunje
rastresitog humusa
sa grudvom bodljikavog krastavca
i smrdljiva sedišta sa košpicama
i omotima od kartona
u brazdi sivog atoma

21.01.2011. petak 5.04 pm – 5.07 pm

Dok okrećem pedale

Bezlično je dok se topi belo
sliva se niz obraze i šake
točkovi se okreću
vozim i polazim
a prolazim do zaborava

Stope u belom i slova smera
New York ili beton predgrađa
sivo-bela šema
smeši se sa okna
dok pogled se baca

U svetu snova i ta mogućnost postoji
negde ispod pokrivača
belog kao belo na krovovima
kao belo u očnim dupljama
kao belo u lobanji
kao belo kada pogled pada
na teme iznad neona
uglavljenih u srž betona

28.12.2009. 21.54 h – 22.00 h ponedeljak

WC lady

Film se nije završio
čemer koji traje
poznajem ga
i sve ono što me još čeka
beskonačne rasprave
pljuskovi
kapi opaljuju po koži

a baba na ulazu WC-a
ima divnu plavu kosu –
nekada je igrala balet.

00.31 h – 00.37 h 20.03.2018. utorak

Komadanje

Dok nestajem monotono u okviru dosade
Oivičen noževima bodljikave žice kaveza
Ostavljam nagost da trune u okovima

A tako me izjeda sluzavo zeleno
Što živi u kutku prošlog vremena
Ostavljajući krikove rana do odumiranja

Ali nestvarna je misao slobodnog osmeha
Dok nesvesno otkrivam strukturu utrobe
U kojoj tajna u tragovima je skrivena

Zato nestajem u otisku crnog pepela
Obojenog strašću vatrene mistike
Dok komada me dete preminulog stida

24.10.2000.

Категорије: , Izdavač:
Autor: Vladimir Milojković

Ova obimna zbirka na 350 strana donosi angažovanu poeziju, često signalistički i nadrealistički usmerenu, uz obilje fotografija sa autorovih performansa, izložbi i drugih situacija u kojima se (pro)našao. U skaldu sa vizuelnim pesmama, kojima kod nas pribegava jako mali broj stvaralaca, možemo reći da imamo nesvakidašnju knjigu u rukama.

O Milojkovićevom stvarlaštvu Branislav Prodanović je napisao:

Nema reči čistih i nevinih značenja, jer one sve već pripadaju sistemu kulturne proizvodnje i prometa značenja koji nas okružuje, i u njemu pretpostavljenim kulturnim i političkim kontekstima upotrebe i zloupotrebe reči kojima sami kao bića reči ili baš kao ljubitelji poezije pripadamo. Pesnik je onda onaj koji se izražava ne iskazom, nego makazama – neposrednom intervencijom u pretpostavljeni kontekst i u sam tekstualni pro-izvod i promet, gde isecajući reči iz sistema reprodukcije zna-čenja stvara novu kompoziciju kao provokaciju novog smisla.

Takav je postupak pesnika i umetnika Vladimira Milojkovića čiji je ‘pesnički rukopis’ definisan potezima makaza a suge-stivnost ‘pesničkih slika’ impregnirana lepkom za papir: pesme su sastavljene od isečaka novinskih tekstova i slika, spojenih u nove tekstualne i vizuelne sekvence iz kojih čitamo nekad naumni iskaz, nekad zaumni, koji, pre nego što ih pokušamo interpretirati, oni interpretiraju nas (vredi se setiti da moguće etimološko poreklo reči “interpretator/interpretacija” potiče od ‘prevodilac/agent u prometu’), provocirajući da se sami pitamo, da li znam da čitam? čiji je jezik koji koristim? da li znam šta znači govoriti?

Eksplozija ružnoće

Pročitao sam da je svet ružan
jer se drveće obara motornim testerama
u šest ujutru; jer se gradovi
proširuju proždirući livade i pašnjake;
jer se bliži smrt vazduha zbog sve
većeg broja nepotrebnih fetusa,
izniklih iz plodove vode.

Pročitao sam da se pustinje šire,
ali ne samo gradskim ulicama.
Pustinje ulaze u krv, u mozak,
u sve pore i zatvaraju ih.
A onda organizmom cirkuliše pesak.
Pustinja.

Pročitao sam. A i sâm tako mislim.
Neka uništenja bude i neka se raspad dovrši!
Više volim(o) nepopravljivo nego preživljavanje u
ponoru.

Pročitao sam da će svet sve više biti ružan.
Pretpostavljam, nalik ekspolziji nad Hirošimom.
U oblaku prašine sve nestaće. Ali, tada
mogu da se izgubim u oblaku
magle bežeći od ružnoće.

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Teško u glavi”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *