Cvrčkova bajkovita pozornica

500 rsd
Odlomak iz knjigeCvrčkova bajkovita pozornica

Vendi u Nedođiji

Čin 1

U dečijoj sobi; Vendi, Majkl, Džon, kasnije Petar i Zvončica

VENDI: Dečaci, hajde brzo na spavanje!

MAJKL: Ali Vendi, hoćemo da gledamo tv.

DŽON: Da, sad će početi onaj horor film koji smo čekali.

VENDI: Ma kakav tv, kakav horor film, pa da posle ne smete da spavate bez svetla. Nema ništa od toga. Obojica u krevet.

DŽON: Reći ćemo te mami!

VENDI: Da, baš mislim da će mama biti na vašoj strani.

MAJKL: Da Džone, baš si beba. Naravno da ne možemo reći mami da nam Vendi nije dala da gledamo horor. Ali možemo…

DŽON: Šta?

MAJKL: Možemo da joj kažemo da je Vendi bila na instagramu do ponoći.

VENDI: Ne biste valjda lagali mamu? I optužili me da sam uradila nešto što nisam?

MAJKL: Paaa, možda. To zavisi od toga šta bi ti uradila za nas…

Čuje se lavež psa

VENDI: Ma zašto opet laje taj pas… (gleda kroz prozor, za to vreme Majkl i Džon pokušavaju da sakriju telefone ispod jastuka) Vidim šta radite. Ostavite te telefone. Vreme je za spavanje.

DŽON: Kako si znala kad ne gledaš u nas?

VENDI: Ja imam oči i na leđima. (opet se čuje pas)

MAJKL: Vendi, da li to neko pokušava da provali?

DŽON: Možda hoće da nas kidnapuju?

MAJKL: Plašim se!

DŽON: I ja!

VENDI: Ne budite bebe… neće nas niko… (u tom trenutku lavež psa postaje jako glasan a na scenu utrčava Petar Pan)

PETAR: Jaoooo, upooomoooć, ovaj pas hoće da me pojede!

Džon i Majkl se sakrivaju iza Vendi.

VENDI: Hej, ko si ti, i zašto upadaš u našu sobu u sred noći? Sad ću da zovem policiju.

PETAR: Ne, ne, ne policiju! Pa ja sam samo jedan mali izgubljeni dečak. Zar mislite da bih mogao i hteo da vas povredim?

MAJKL: Pa ne znam… svašta se dešava ovih dana.

PETAR: Samo sam pobegao od onog ogromnog psa napolju.

DŽON: To je naša Nana.

PETAR: Nana? Ko još psu daje ime Nana?

MAJKL: Ja sam joj dao to ime! Pa šta?

PETAR: Ništa, samo mislim da bilo bolje da se zove pas „ubica malih dečaka“ ili pas „pojeo bih te da sam te stigao“ ili pas…

MAJKL: Prvo i prvo, to je ženka. I ona je najumiljatija životinja na svetu.

DŽON: Da, ona baš voli malu decu!

PETAR: U to ne sumnjam. Samo se pitam da li ih više voli za doručak, ručak ili večeru!

VENDI: Hej! Šta ste raspričali sa njim. Ne znamo ni ko je, ni odakle je, ni zašto je došao, ni da li je opasan, a vi raspravljate o imenu za glupog psa.

DŽON: Naša Nana nije glupi pas.

VENDI: Dosta, ne pominjite više psa. Ko kaže reč pas biće izbačen da spava u hodniku.

PETAR (Majklu šapatom): Ko je ova opasna?

DŽON: Ha, rekao si pas!

PETAR: Ne, nisam.

MAJKL: Da, jesi. Rekao si “opasna”!

PETAR: Pa?

DŽON: O-pas-na! Kontaš?

PETAR: (češka se po glavi) Ne.

VENDI: Dosta rasprave!

MAJKL: To je naša sestra, Vendi.

PETAR: Da li je uvek ovako stroga?

MAJKL: Ma ne, uglavnom je fina. Sad se uplašila. Kad se uplaši glumi strogoću, da mi ne primetimo.

VENDI: Šta se to vas dvojica domunđavate?

PETAR: Ništa, ništa. Samo sam rekao dečaku da mislim da si jako … jako … fina! (smeška se i premešta s noge na nogu)

VENDI: I dalje ne znamo ko si ti!

PETAR: Petar Pan, izgubljeni dečak, vama na usluzi. (teatralno se poklanja)

DŽON: I zašto si došao, Petre?

PETAR: Čuo sam da ovde žive dva dečaka koja neće da spavaju, koja bi da gledaju horor filmove do kasno u noć, pa sam hteo da se pridružim.

VENDI: E to će biti malo sutra!

MAJKL: Ne sutra, večeras.

VENDI: Ne pravi se pametan, ti mali, znaš…

U tom se opet čuje lavež psa i ulazi Zvončica.

ZVONČICA: Jao što imate slatku malu umiljatu kucu tamo napolju…

PETAR: Slatku? Malu? Umiljatu? Da li si ti normalna? Pa to čudovište je htelo da me pojede.

ZVONČICA: Ma niiijeee, ti samo ne znaš sa njom. Nego, jesi li već rekao Majklu i Džonu naš predlog?

PETAR: Baš sam pokušavao, kad si me prekinula.

VENDI: Hej! Šta je ovo? Kakav je ovo upad u našu sobu? Šta hoćete vas dvoje i kako znate naša imena?

ZVONČICA: Mi smo Petar Pan i Zvončica, iz Nedođije. Došli smo po vas.

MAJKL: Kako to mislite – po nas?

PETAR: Upravo sam hteo da vam objasnim…

DŽON: Ja pristajem!

VENDI: Ma šta ti pristaješ, mali. Ne lupetaj. Nigde mi ne idemo.

ZVONČICA: Ti i nisi pozvana. Samo dečaci.

VENDI: Ma jel, e pa ako idu oni, idem i ja.

PETAR: Mislim da si ih nagovorila.

ZVONČICA: Nije bilo teško, zar ne?

VENDI: Hej, čekaj malo, stani, ne možeš…

Zvončica skakuće oko njih, posipa ih „vilinskim prahom“ i oni odlaze sa scene.

Категорије: , , Izdavač:
Autor: Đurđa Lili

Ukoliko ste osoba koja voli da radi sa decom, koju zanimaju kreativne dramske aktivnosti,  imate ili želite da imate svoju ekipu malih (i malo starijih) glumaca, ovo je prava knjiga za vas!

U njoj ćete pronaći tekstove koji su poučni i edukativni, ali i komični, duhoviti i zanimljivi. Prilagođeni su deci različitih uzrasta i teme su raznovrsne. Između ostalog možete pročitati i postaviti na scenu:

  • Savremene bajke
  • Novogodišnju detektivsku priču
  • Adaptacije klasičnih bajki
  • Kratke skečeve u jednom činu – dijaloge i monologe

Iz recenzije Milese Milinković:

„Treća knjiga koju je iznedrila Đurđa Lili je knjiga (za nju) nesvakidašnje strukture ali jednako jednostavna, duhovita, zabavna, prijemčiva kao i prethodne dve. Pred nama je još jedno delo sa svim ključnim elementima literature za decu, a što je pedagozima bitno, delo koje karakterišu upravo sve one odlike detinjstva: igra, radost, otkrivanje sveta, dobrota, mašta, svemogućnost.

I pred novu generaciju dece, Đurđa Lili stavlja izazove, avanture, likove koji se poželjno i nepoželjno ponašaju, zagonetke i dileme. Imajući u vidu njene prve dve zbirke dramskih tekstova mogu reći da Đurđino stvaralaštvo odlikuje stavljanje likova iz poznatih bajki u nove relacije, kontekste, avanture. Osavremenjujući ih, ona ih čini bližima dečjem iskustvu i interesovanjima. … Tekstovi su duhoviti to je njihova dodatna vrednost – izazivaju ugodne emocije, čime postaju upečatljiviji, lakši za učenje i izvođenje i efektniji.“

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Cvrčkova bajkovita pozornica”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *