• Kad zatvorim oči vidim modro
    (0)

    Kad zatvorim oči vidim modro

    MANDARANCINI

    osamdesetih smo posadili
    titove mandarine sa otoka vange
    u naš vrt
    devedesetih se njegov portret
    zajedno s knjigama na ćirilici
    razglednicama iz jugoslavije
    i fotografijama školskih prijatelja
    preko noći izbrisanih iz naših života
    preselio iz dnevne sobe u ormar
    iz ormara u konobu
    konobe u ostavu
    promatrao nas je sad bivši život
    kroz naočale i osmijeh
    sa najudaljenije police
    pod koju smo odlagali kašete
    kilogram za kolače
    četiri za džem
    jedna za mandarancine
    brojala je savjest
    gdje su se nastanili
    jesu li našli nove simpatije
    sjećaju li se
    kucalo je sve glasnije
    ispod debelog sloja prašine
    iz ostavine utrobe

    TATA PIŠE DNEVNIK

    umjesto dvije kruške koje ne rađaju
    posadili četiri nove voćke
    limun mjesečar prezimio plodove
    smokvi podrezali korijenje
    prijetilo je da će podići temelj kuće
    suho se ljeto pretočilo u blagu jesen
    bademi rodili obilato biće mandulata
    obitelj na okupu
    berba 320 kilograma maslina
    ulja četrdeset litara
    jednoj kćeri petnaest drugoj petnaest
    babi i meni deset
    priveli zimske radove kraju
    sve pokrili zaštitili od mraza
    valja i nama i vrtu
    otpočiti pred proljeće

    rokovnik sa zelenim koricama
    umjesto poslovnih sastanaka
    i užurbanih dana
    okreće listove polako
    prema višem planu mog tate
    gospodara vremena

    MAJKA MIRIŠE NA JASMIN

    u kosi joj je paličnjak svio gnijezdo
    izlegao se praznik kiše
    hrani ga malinovim lišćem
    iz džepova prosipa sjemenje
    tjerajući loše vijesti
    ruke su joj lijehe
    iz kojih rastu rajčice bosiljak
    i polijeću leptiri
    mirna kao trbuh zemlje
    jasnoća je svim stvarima
    u oku joj počiva sunce
    mandarina sa najvišeg stabla

    MOJ DRAGI JE GROUPIE

    iz zadnjeg reda promatra
    pomakne se tu i tamo
    šapuće mi stihove na uho
    dok vreba
    u pravom trenutku nabaci gard
    nasloni se na šank
    bendu nudi pivo
    iz rukava sipa muzičku kritiku
    sav sjaji načitan i odvažan

    evo nas u bekstejdžu
    pričamo s pjevačem
    motamo s basistom
    grlimo se s menadžerom
    pletu nam se jezici
    svi gorimo isto istovremeno
    gutljaj za gutljajem
    dim za dimom
    frontmen kaže
    idete s nama na after
    pa se nagne povjerljivo
    znate li pjevati
    trebamo bekvokale na turneji

    uto napetost pocijepa dječji glas
    mama, mama, probudi se,
    mogu li leći kraj tebe
    sanjala sam ružno
    mene je strah

    KOLOVOZ

    podešeni na frekvenciju cvrčanja
    ležimo na trbuhu zemlje ti i ja
    razmičemo dvanaest pari rebara
    istiskujemo tijela turista
    u slast kasnih smokava
    sunce visoko
    golica nam stopala
    bura na nas polaže obloge
    majčinu dušicu smilje
    sitne klobuke gospinih trava
    čigre nad kamenjarom nose vodu
    kaplje im iz kljunova
    u ljetne oči
    četiri tamne kupine
    zrak s kraja kolovoza
    dok mjesec brazda more
    hrapavi ga kao voda tvoje prste
    bježimo unutra
    ventrikuli pozdravljaju
    i ja kažem dobro došli kući
    i ti povjerljivo zatvaraš oči
    dok se ispod šipraga
    na nas
    polako vali rujan

    500 rsd