• Sva ta raskršća
    (0)

    Sva ta raskršća

    ЛЕТОВАЊЕ

    Неко је на ливади
    оставио олупину чамца.

    Деца трче кроз високу траву
    и вичу: море, море, море!

    МАЛО МЕСТО

    Преко беживотних брда и голих шума
    уплакани ветрови силазе у мало место
    слепих улица, тихих колевки убица.

    Ваздух који удишемо једе нас изнутра,
    продужава живот клетви, греху дедова
    и немирним сновима.

    Не престаје, не престаје врисак наших корака.

    Овде, у малом месту сунчев зрак
    никад не пада на лица умрлица –
    деце нацртане на школским фасадама.

    Над нама у ноћима бди тамна страна месеца.
    У свакој кући по један црни анђео
    на врху стола седи и ћути.

    ПРОСТА ПЕСМА О ПРОСТОЈ ТАЈНИ

    Може ли бити самоће игде ако
    након сваког растанка на улици
    сретнеш дрво и очи животиња.

    Има ли патње у вечности ако је
    онај слепи живео у свету
    који ми видни не познајемо.

    Знаш ли једну просту тајну
    што не умире над нашим тлом –

    облак се са облаком растаје
    и одмах од другог бива прихваћен
    зарад постојаности неба целог.

    СВА ТА РАСКРШЋА

    Сва та раскршћа – састајалишта лица
    самоубица, немих корака, закључаних
    срца, и громогласних клетви.

    Сва та раскршћа на којима чучи
    мачак што је сутра пас а прекосутра врана,
    вражији љубимац поноћника.

    Тамо живе и анђели који смртнике
    нису сачували, под крилима им
    змијска јаја, у очима грозд отровни.

    ПОУКА

    Бог те чека да му се вратиш
    оног дана када останеш сасвим сам
    ожалошћеног срца и мутног погледа.

    Чека те Бог, лебди на хладном зиду
    његове куће, гледа те, не трепуће.
    Пије твоје сузе и шапуће:

    Да си од рођења у углу своје собе
    без људи тиховао анђеоски лик би придобио –
    онај строги, што јуриша ветровима.

    720 rsd
  • Tmina, zver i pesnik
    (0)

    Tmina, zver i pesnik

    Фатаморгана

    Неће доћи наше јато.
    Узалуд верујемо у избављење,
    у цвркут са неба.

    То је само одјек,
    смех фатаморгане.

    Ми смо љубимци илузије,
    две слепе птице у кавезу,
    дар црвеног сунца
    девојци без лица.

    Слепи анђео

    Лежим на дну куле.
    Са распукле таванице
    на усне ми капље
    умирући облак.

    Ослушкујем речи пророка,
    непрестани говор зидова.

    Утамничен,
    већ опевам смрт
    оних који ће се тек родити.

    Луцифер

    Нема звезда у твојим очима,
    нема океана,
    нема пшеничних поља,
    воћњака и њива,
    нема неба.

    Низ образе ти
    цури тама
    као сузе што клизе
    низ лице сирочета у ритама,
    тужног, али страшног
    попут тебе анђеле.

    Повратак у завичај

    На крововима
    напуштених кућа
    вране у гнездима
    греју изданке злослута.

    Између решетака
    прозора без стакла
    чуче мачке,
    из очију им
    покојници гвире.

    Киша залива црне барјаке
    из отпалих облака проклијале.

    Вечна кућа

    Иза жутог облака је моја вечна кућа.
    Тамо је дрвеће црно, црно му је лишће.
    Шума сва црна је, а опет сјајна.

    Сваки цвет плам је сам и крзна леопарда
    сјајнија су од звезда. Шаре на зверима
    упиле су сву светлост космоса.
    У мојој вечној кући ноћи нема.

    У њеном средишту је безвремени храм
    Од крилатих лица саздан што шире се лептирасто
    као пламени језици анђела, као лепезе од
    оштрица у шакама многоруког Бога.

    Стојим на прозору своје смртне куће.
    Жути облак све ми је ближи.
    Прсти ветра ми додирују образе.
    Селидба може да почне.

    630 rsd
  • Živeti se može samo bez ljudi
    (0)

    Živeti se može samo bez ljudi

    Odmetnik

    Grliš bistre zore,
    divlja jutra nevinog sunca.

    Mladi hrast grane savija,
    radosnicom rosnom ti oči
    umiva.

    Pod senom tvojom,
    divlje ruže otvaraju srca
    za rojeve svetih pčela.

    Ptice ti šapuću tajne
    koje su od neba ukrale.

    Na tvojoj stopi, u klupku
    zmija sneva mlečnu reku.

    U žuboru vodopada
    slušaš reči od anđela
    koji sudi:
    Živeti se može samo bez ljudi.

    Velika subota

    Trče senke neživih i
    nepokretnih stvari.

    Noćna žega grize vazduh.
    Crno sunce vezalo na krovove
    marame od pare.

    Mrak se rascvetao,
    lije mi pod uzglavlje toplu tminu.

    Taj jastuk dubok je san u kojem se
    zdravim sa ljudima bez lica.

    Uzalud mi neko šapnu:
    ne idi za njima.

    Ljudi koji nemaju nikoga

    Ljudi koji nemaju nikoga
    prodaju polovne igračke
    na betonskim ostrvcima
    među barama
    ilegalnih buvljaka.

    Ljudi koji nemaju nikoga
    vrte prazne kese
    u džepovima ukiseljenih kaputa.

    Ljudi koji nemaju nikoga
    spavaju u liftovima.

    Ljudi koji nemaju nikoga
    rodili su se na stepenicama
    samačkog hotela,
    povijeni krilima
    mrtvih golubova.

    Ljudi koji nemaju nikoga
    hladni su odrazi
    mrcina raspetih u ružičnjacima.

    Ljudi koji nemaju nikoga
    trepere na ulicama
    kao ekrani televizora
    bez programa.

    Ljudi koji nemaju nikoga
    pljuju kada prolaze pored crkve.

    Ljudi koji nemaju nikoga
    slave Zadušnice,
    ispijaju žestinu i kafu
    ostavljenu na grobovima.

    Ljudi koji nemaju nikoga
    nisu zaplakali nikada.

    Rosa

    U rosi mlade deteline
    jedan oblak cveta.

    U rosi mlade deteline
    šarene se odrazi livade
    dok zvuk frule nemuštima
    prepričava snove pastira.

    U toj kapi spava Mesec i
    zvezdana duša
    noćnog leptira
    nemog svedoka bratimljenja
    između vuka i jelena.

    U drhtavoj suzi
    nebo ljubi zemlju
    kada zver u čoveku zaplače.

    Kolevka

    To nebo je drugačije,
    poduprto je ekstazom tišine.
    Taj mir; san usnulog
    ispod drvenog poklopca,
    dah grumena zemlje
    u šaci kosača oblaka.

    540 rsd
  • Cvrkut u magli (haiku)
    (0)

    Cvrkut u magli (haiku)

    * * *

    Slomljena grana.
    Pod olujnim oblakom
    prosuto gnezdo.

    * * *

    Slavuj cvrkuće.
    Zorom budi udovicu
    u praznom gnezdu.

    * * *

    Suvim lavežom
    i jecajem iza ugla
    govori magla.

    * * *

    Vrisak se stopio
    sa škripanjem vagona.
    Prolazi život.

    * * *

    Veju latice
    razgolićene ruže.
    Prolećna oluja.

    * * *

    Na noćnom nebu
    slepi miš hvata svica.
    Izdahnu zvezda.

    * * *

    Crvlja se voće.
    Rakijski kazan zarđao.
    Pusto je selo.

    * * *

    Omamljeni svetlošću
    oko sobne lampe
    plešu komarci.

    * * *

    Sunce je zašlo
    a vrelina ostala.
    Nesnosna je noć.

    * * *

    Noć se povlači.
    Na krilima Pegaza
    Sunce dolazi.

    300 rsd
  • (0)

    Bela kuća

    BELA KUĆA

    Na belom stolnjaku
    Bele se porculanski tanjiri
    Sijaju kašike od belog zlata
    Bele sveće pali domaćin
    Anđeo beli od lednog mermera

    Beli zidovi čekaju
    Uramljene fotografije
    Predaka i potomaka

    Dete
    Stoji na krovu
    Umotano u belu zastavu
    Baca prolaznicima ključeve
    Od sigurne kuće
    Bele grobnice.

    SUŠA

    Oči upale u izbrazdano lice
    Uprte ka nebu
    Traže milost
    Kap kiše
    Oči bez suza
    Suve su kao ruke seljaka
    Okrunjenog sušom

    Na zidu ikona bez lica
    Bledi oreol
    Otrovna memla
    Kosturi u štali
    U kandilu crv
    Sija

    Šumadija bez šuma
    Crna zemlja
    Nije dočekala da je Gospod opljune
    I spase od ognja

    Odavno sam na ulici
    U usahlom pogledu gladnog deteta
    Video smak sveta.

    MAGLA

    Pred prozorom zabelela
    Duša zvezde padalice

    Dah deteta umivenog suzama
    Prekrio krovove i ulice

    Pod mutnim svetlom bandere
    Prodavačice ljubavi
    Dočekuju radnike iz treće smene

    Zalutali oblak
    Na nebo vraća
    Zvonjava za jutrenje.

    JESENJI PRIZORI

    Šuštanje opalog lišća
    Zvuk je koraka smrti

    Vrane komadaju oblak
    Golo nebo plače

    Na usni siročeta
    Sliva se kap kiše
    Gorak ukus raja

    Na crnoj grani
    Čvornovatog hrasta
    Leš leta se njiše

    Iz crkve izlaze
    Slepi mladenci
    Crnog sunca vesnici

    CRNI LEPTIR

    Moja su krila crna
    Moj zavičaj je noć
    I hladna tama u raspuklini
    Jalovog stabla

    Zloslut sam
    Glasnik smrti
    Nad glavama samrtnika
    Lepršava tačka
    Na kraju života.

    300 rsd
  • Crna kuća
    (0)

    Crna kuća

    MOJA ULICA

    Mi živimo u siromašnom delu grada
    Ovde psi ne laju
    Ovde psi vrište
    Jer nikada nisu izašli iz avlija
    Ovde mačke žive sa golubovima
    I telepatski komuniciraju sa ljudima
    U našim odžacima svakog leta gnezde se sove
    Navikli smo odmalena
    Na njištanje i topot konja
    Koji dopiru sa tavana
    Svaka druga kuća ima
    Po jednog prerano umrlog sina
    Za koje ćemo uvek tvrditi
    Da nisu umrli
    Već su negde otputovali
    Ili su se ponovo rodili
    Kao što je deda Voja govorio
    Za pokojnog unuka Nemanju
    Kada je umro da se rodio na Tibetu
    Nakon čega je vrlo brzo otišao i Voja
    Pridružio se unuku u šetnji ulicama Lase
    Ovde ćeš naći vredne ljude
    Koji stalno rade a posao nikada
    Ne završe do kraja
    Od cigana kupujemo kreč za naše sobe
    Sećamo se kako smo sa starima
    Išli po papriku u Svetozarevo
    I u prepunim kupeima srkali Fruktalove sokiće od kruške
    Naši radni stolovi su predeli
    Što ih pogled obuhvata
    Sa sobnog prozora
    Kroz koji smo bacili previše opušaka
    I time izazvali gašenje fabrika
    Umesto slika na zidovima nam stoje
    Peruške, srpovi i po koja prastara ikona
    Sva od čađi pocrnela
    Za grejanje koristimo tvrda goriva
    Svako novo svanuće
    U nama izaziva smrknuće.

    ZIMA

    Zima je
    tama je

    Udišem
    ledeni vetar

    Nalivam se
    vrućim vinom

    Pucaju oči
    krv ključa
    piće bogova
    topi mi udove

    Sa senkama
    promrzlih stvorenja
    zaigraću kolo
    na sred
    crnog srca pahulje.

    ZVERNICI

    Veče smo dočekali
    duboko u šumi

    Zveri su nas
    okadile mahovinom

    Popili smo nektar
    iz divljih ruža

    Hrast i vuk
    sa nama se pobratimiše

    Pod blagoslovom mesečine
    postali smo jedno

    Nosimo zmijski oreol

    Mi smo bog senki
    u vilajetu tamnom

    Mi smo sabljasto sunce
    što sviće u zori stravnoj.

    PRERANO UMRLI

    Razgrnuli smo oblake
    u potrazi za suncem,
    izrovarili zemlju
    u potrazi za kolevkom,
    po hiljaditi put
    sreli smo se
    na nevidljivom mostu
    da oplakujemo
    uzaludno traganje
    i jedno drugom
    ispijamo suze
    izgubljeni u sećanju
    na dane
    kada bili smo
    lepi, mladi i živi.

    RAJSKA PREDSTAVA

    U toku je predstava
    u Narodnom pozorištu,
    zlostavljači i žrtve
    glume život
    kakav imali nisu,
    napušteni sin
    ponovo je u naručju oca,
    vuk miluje jagnje,
    lavica neguje lane,
    bogataši goste siromahe,
    u anđeoskom zanosu
    publika aplaudira,
    ja prodajem ulaznice
    i izigravam Boga.

    300 rsd