Đorđe Matić
- 1
-
(0)Od : Đorđe Matić
Drugi zvuk
400 rsdINCIDENT
(parafraza, po C. Cullenu)
Jednom, davno, dok krih se u starom Rimu
Srca puna, mada bježah od rata sjene
Vidjeh Rimljanina
Kako gleda pravo u mene.A bio sam mlad
i sâm gledao u ljude pravo
Nasmiješih mu se, ali on ispruži prst
ka meni, i vikne mi: sciavo.Vidio sam poslije cijeli Rim
Od rujna pa do siječnja
Od svih stvari što su mi se desile tamo
To je jedino čega se sjećam.KOST I SRŽ
Vasku
U meni je to
slabo uglavnom
i ljulja se kao mliječni zubAli nekad se zacrni
avet trulog kutnjaka
iz krnjave žute kosti i crnog mesa
čekíćâ davni otrov i gadi braću do sebe
potop bi napravioSamo rijetko
bljesne mlad očnjak
zašiljen, oštar i zdravkad bi ugrizao, otkida živo meso
DOM
Živi u prašnjavoj kući
punoj knjiga i uspomena,
muška Miss Havisham
nije ostavljena,
sama pobjegla s vjenčanjaVrata od starudije, jedna za drugima
na taktičkim mjestima, na skrivenim čukama stana
prašnjave šlape, uzorci šampona,
stare torbe, osušeni sapuni
lijekovi isteklog roka trajanja
plastične nanule
vaga
i polomljeno staklo
za vratima sobička u koji rijetko ulazi
na podu uz bijele police, prislonjene
krhotine u velikim komadima
iz okvira za sliku koji je pao ne za više kad
opasni oštri vrhovi
kao prozirni uspravni glečeri.
Nikako da to staklo baci; zaboravlja ili
ostavlja ga tamo
kao upozorenje
možda kao kockanjeDa se jednom tako spotakne
i padne pravo na oštricu
ne bi ga pronašli danima
dok leži u jezeru krvavog sirupa,
misli, i zatvara vrata za sobomO/VIDU
(napisano na obali holandskog Sjevernog mora)
Žao mi je da nisam stariji bio
kad sam otišao
da se već ranije napravim na pjesnika
što piše o herojima, o umjetnosti i ljubavi
da i mene protjera kao burevjesnika
neki August, do Crnog mora
i dalje,
pa da i ja ex-ponto
sačuvam ovaj jezik ubavi
i pišem što se ne sm‘je
ode i pisma domovini
i ljuvene i tužne pjesmeJa nemam imperatora
koji će držati me u egzilu uvrijeđen versima,
danas nema vođa koje straši poezija,
a svojim ljubavnim stihovima
ne vjerujem više uvijek ni jaJa sam stigao ovamo,
gdje je na obali samo praznina,
i siv taman pijesak.
Preda mnom silna nedostižna daljina
nizak val u trenu u pijesku izbriše otisak
stopala, dok u visini cikne vjetra strašni pisak.Na smrznute valove tvrdog mora
hvata se crna ledena koraLINGUA IGNOTA
Tanka latinska knjižica
četiristo godina stara
svijetu je pokazala nebo
prekriveno zvijezdama oku nevidljivim,
Mjesec što nije gladak savršen krug
nego izboran i hrapav kao lice starca,
Mjesec što nije čak ni jedini na nebuSidereus Nuncius (1610) ili:
Mjesečev glasnik
napisan na jeziku univerza
čitala je sva učena Europa.Pa ipak je Galileo Galilej
sve ostalo napisao
na svom toskanskomda ga njegovi Fiorentinci ne zaborave
