Liljana Đurđević Stojković

Liljana Đurđević Stojković

  • 1
  • Ljiljana, molim te
    (0)

    Ljiljana, molim te

    BEZGLASJE

    Sahranili smo reči,
    bez obeležja,
    bez podušja,
    bez suza i crnine.
    Zašili smo usne
    koncima duginih boja.
    Ispijali smo kafe očima,
    ljubili se čvorovima,
    slušali smo ptice
    kako razvlače lešine
    pokopanih rečenica.
    Ionako nisu učile
    jezike ljudi…

    LETOVANJE U NJUJORKU

    Lustracija sivih dana
    posrtala je
    na paučinastim konopcima
    dok sam učila neme mape
    da mucaju,
    milovala ispucale pete
    precrtanim datumima,
    rasparenim listovima
    odavnih kalendara,
    belim štapom
    sam dodirivala reči „neka malo“.
    I dobro su platili
    moj prekovremeni rad:
    imala sam tek toliko
    da se sunčam
    na zenici Kipa slobode
    i da glumim
    kako zaslepljujem
    njegove škrinje
    pune svetova.

    U TOM GRADU

    U tom gradu,
    koji nema podruma,
    koji nema tavana,
    našla sam tvoje žmurke
    i brzalice i brojalice.
    Do njih su me dovele
    mrvice moga tela
    što ih netom pojedoše ptice
    bez krila, glasa i nebesa.

    BESMISLICE

    Lenjim duhom
    dragoga lemura
    zalivam suncokrete
    u Van Gogovom uhu.
    Tako ću, valjda,
    pronaći mladosti
    mrtvim morima.

    TESKOBA

    Približili su zidove,
    ugojili zavese,
    podbulim lampama
    progutali svetla.
    Zbog njih ramovima slika
    rastu podočnjaci.
    Ostavili su punjene stvari,
    site događaje,
    kazaljke sa proširenim venama
    i prašinu,
    natopljenu znojem njihove dosade.

    720 rsd