Liljana Đurđević Stojković
- 1
-
(0)
Ljiljana, molim te
720 rsdBEZGLASJE
Sahranili smo reči,
bez obeležja,
bez podušja,
bez suza i crnine.
Zašili smo usne
koncima duginih boja.
Ispijali smo kafe očima,
ljubili se čvorovima,
slušali smo ptice
kako razvlače lešine
pokopanih rečenica.
Ionako nisu učile
jezike ljudi…LETOVANJE U NJUJORKU
Lustracija sivih dana
posrtala je
na paučinastim konopcima
dok sam učila neme mape
da mucaju,
milovala ispucale pete
precrtanim datumima,
rasparenim listovima
odavnih kalendara,
belim štapom
sam dodirivala reči „neka malo“.
I dobro su platili
moj prekovremeni rad:
imala sam tek toliko
da se sunčam
na zenici Kipa slobode
i da glumim
kako zaslepljujem
njegove škrinje
pune svetova.U TOM GRADU
U tom gradu,
koji nema podruma,
koji nema tavana,
našla sam tvoje žmurke
i brzalice i brojalice.
Do njih su me dovele
mrvice moga tela
što ih netom pojedoše ptice
bez krila, glasa i nebesa.BESMISLICE
Lenjim duhom
dragoga lemura
zalivam suncokrete
u Van Gogovom uhu.
Tako ću, valjda,
pronaći mladosti
mrtvim morima.TESKOBA
Približili su zidove,
ugojili zavese,
podbulim lampama
progutali svetla.
Zbog njih ramovima slika
rastu podočnjaci.
Ostavili su punjene stvari,
site događaje,
kazaljke sa proširenim venama
i prašinu,
natopljenu znojem njihove dosade.
