Snježana Vračar Mihelač
- 1
-
(0)
Kad zatvorim oči vidim modro
500 rsdMANDARANCINI
osamdesetih smo posadili
titove mandarine sa otoka vange
u naš vrt
devedesetih se njegov portret
zajedno s knjigama na ćirilici
razglednicama iz jugoslavije
i fotografijama školskih prijatelja
preko noći izbrisanih iz naših života
preselio iz dnevne sobe u ormar
iz ormara u konobu
konobe u ostavu
promatrao nas je sad bivši život
kroz naočale i osmijeh
sa najudaljenije police
pod koju smo odlagali kašete
kilogram za kolače
četiri za džem
jedna za mandarancine
brojala je savjest
gdje su se nastanili
jesu li našli nove simpatije
sjećaju li se
kucalo je sve glasnije
ispod debelog sloja prašine
iz ostavine utrobeTATA PIŠE DNEVNIK
umjesto dvije kruške koje ne rađaju
posadili četiri nove voćke
limun mjesečar prezimio plodove
smokvi podrezali korijenje
prijetilo je da će podići temelj kuće
suho se ljeto pretočilo u blagu jesen
bademi rodili obilato biće mandulata
obitelj na okupu
berba 320 kilograma maslina
ulja četrdeset litara
jednoj kćeri petnaest drugoj petnaest
babi i meni deset
priveli zimske radove kraju
sve pokrili zaštitili od mraza
valja i nama i vrtu
otpočiti pred proljećerokovnik sa zelenim koricama
umjesto poslovnih sastanaka
i užurbanih dana
okreće listove polako
prema višem planu mog tate
gospodara vremenaMAJKA MIRIŠE NA JASMIN
u kosi joj je paličnjak svio gnijezdo
izlegao se praznik kiše
hrani ga malinovim lišćem
iz džepova prosipa sjemenje
tjerajući loše vijesti
ruke su joj lijehe
iz kojih rastu rajčice bosiljak
i polijeću leptiri
mirna kao trbuh zemlje
jasnoća je svim stvarima
u oku joj počiva sunce
mandarina sa najvišeg stablaMOJ DRAGI JE GROUPIE
iz zadnjeg reda promatra
pomakne se tu i tamo
šapuće mi stihove na uho
dok vreba
u pravom trenutku nabaci gard
nasloni se na šank
bendu nudi pivo
iz rukava sipa muzičku kritiku
sav sjaji načitan i odvažanevo nas u bekstejdžu
pričamo s pjevačem
motamo s basistom
grlimo se s menadžerom
pletu nam se jezici
svi gorimo isto istovremeno
gutljaj za gutljajem
dim za dimom
frontmen kaže
idete s nama na after
pa se nagne povjerljivo
znate li pjevati
trebamo bekvokale na turnejiuto napetost pocijepa dječji glas
mama, mama, probudi se,
mogu li leći kraj tebe
sanjala sam ružno
mene je strahKOLOVOZ
podešeni na frekvenciju cvrčanja
ležimo na trbuhu zemlje ti i ja
razmičemo dvanaest pari rebara
istiskujemo tijela turista
u slast kasnih smokava
sunce visoko
golica nam stopala
bura na nas polaže obloge
majčinu dušicu smilje
sitne klobuke gospinih trava
čigre nad kamenjarom nose vodu
kaplje im iz kljunova
u ljetne oči
četiri tamne kupine
zrak s kraja kolovoza
dok mjesec brazda more
hrapavi ga kao voda tvoje prste
bježimo unutra
ventrikuli pozdravljaju
i ja kažem dobro došli kući
i ti povjerljivo zatvaraš oči
dok se ispod šipraga
na nas
polako vali rujan
