Sven Adam Ewin
- 1
-
(0)Od : Sven Adam Ewin
Ninočka Vasiljevna
630 rsdNINOČKA VASILJEVNA
Brezova šuma. Gljive. Krajolik pitom.
Rekoh: – Ja Sven sam. Ona odvrati: – Nina.
Djevuška bješe punjena dinamitom.
Bila je bomba. Protupješačka mina.Sve dalje s Ninom bilo je neizbježno.
Iz nje su u me gledale ženske ale.
Kad sam ih rukom pomilovao nježno,
Poput ptica, sve su se rascvrkutale.Mada su njene usnice bile slatke,
Rusku je tugu skrivala u dnu oka.
Bila je Volga. I vatra sa Kamčatke.
Ko Sibir hladna, a ko Bajkal duboka.Bila je bajka. Bila je skaska drevna.
Bila je moja Ninočka Vasiljevna.OČI NINOČKE VASILJEVNE
pitao sam mužika
gdje živi ninočka vasiljevna?on je izvukao nož
bacio ga uz fijuk tri vrste dalje
i zabio ga u priprostu brvnaru od ariša
tamo stupaj rekao jeotvorio sam vrata od brezovih oblica
spavala si obnažena
s leptirom na trepavicamakakvu boju očiju imaš?
bilo bi lijepo da su modre
pomislio samnisam čekao da se probudiš
uzeo sam kist i naizmjenično umakao u Jenisej
pa u nebo
pa u potočnicu pa u lani obojio šume i livade u plavo
i tvoju kolibu u akvamarin
i sve ptice u modroi tvoje oči više nisu imale izbora
BUĐENJE NINOČKE VASILJEVNE
Spavaš u ledu. Pauk ti mrežu prede.
Blistaju rese na zaleđenoj lijeski.
Tebi do nogu dva divna sužnja sjede:
Rab Solženjicin i Fjodor Dostojevski.Što rade oni? Sve na proljeće sluti.
Jedan u zemlju, drugi u nebo gleda.
Ti se protežeš. Udovi su ti kruti.
Jenisej puca uz grmljavinu leda.A oni?… Kao na obalama Neve,
Iz torbe vade knjige. Pjesme ti poju.
U oku njinom cvrkuću prve ševe.
To bardi nježno bude Ninočku moju.Ti bi spavala. Ti si još uvijek dijete.
Nema spavanja, Nina! Ždralovi lete.ZVIJEZDE U OKU
Zašto ću ovo reći? Što mi to treba?
No ako kažem, neka bude u sroku:
Najljepša zviježđa našeg sjevernog neba,
Smjestila su se trajno u njenom oku.I tijesno im je. I prostora im fali.
I guraju se sprijeda, ali i s boka.
I dogodi se, poneki komet mali,
Da iznenada izleti joj iz oka.Pa sleti u moje oko. Ja ga zatim
Prekrijem dlanom i uhvatim u šaku.
– Kamo ćeš s njime? (Ne želi da joj vratim.)
– Neka ti sija, kad si u mrklom mraku.Sad jedva čekam da mi u tami sijevne
Svjetlo iz oka Ninočke Vasiljevne.U MOJOJ PJESMI
U mojoj pjesmi često caruje rima;
I redak svaki u ritmu mora teći;
Soneti moji su puni. I svega ima;
A o pjesmama? Što bih mogao reći?Neke su moje pjesme na laku dobu;
Neke tutnje ko UNRRA lokomotiva;
Poneka crna pjesma teži ka grobu;
Neka u sebi dublji smisao skriva.Ima opakih što traže samo svađu.
U njima zna se zaleć svakakva uštva;
Đavo, anđeli, sveci. Svi se tu nađu;
Ko iščašeni likovi s ruba društva.No ja najvolim da mi je pjesma pjevna,
I da je u njoj… Ninočka Vasiljevna.
