Soba

720 rsd
Odlomak iz knjigeSoba

XII

Reflektor obasjava crni automobil u prostoriji. Točkovi se okreću ali automobil stoji u mestu. Za volanom sedi žena i do nje na sedištu je muškarac. Prozori su otvoreni. Čuje se muzika (elektro-dens) na radiju. Muškarac zviždi u ritmu melodije. Žena smanjuje radio. (Tišina.) Čuje se zvuk auto-puta iz daljine.

Ona

Uhvatiću sebe u krugu kako se po njemu vozim. (Menja brzinu na menjaču.) Uhvatiću sebe kako se vraćam tamo gde je sve počelo.

(Muškarac je pogleda.)

Uvek se mogu vratiti i osetiti sve ponovo. (Pogleda u retrovizor pa vrati pogled napred) Ali ne počinje se ponovo.

(Tišina.)

On

Nisi više emotivna kao na početku.

Ona

(Gledajući pred sobom.)

Tada sam bila sirotinja. (Kratka tišina.) Tada sam bila u dertu. Sada me ne dodiruje tvoje prisustvo.

On

Sada si čudna i bahata.

(Žena se nasmeje, pomalo setno.)

Ona

Dug i mračan je bio moj put do kuće. (Menja brzinu.) A svaki put kada sam uspela da se vratim, tvoj lik mi je bio kucanj na vrata usred same noći…

(Muškarac je pogleda, pomalo začuđeno.)

…a tamo su se moji sopstveni zidovi sužavali i stezali me.

(Dodiruje sebi grudi)

Bacao si moju žeđ u vodu. Moja usta su ostala žedna.

(Tišina.)

(Muškarac stavlja levu ruku na njeno rame dok žena pomera glavu u levo i sklanja pogled na tren, gleda kroz prozor.)

Ona

A ja sam se molila za tebe grešnika da nas bar pakao sastavi. Tražila sam takvu molitvu u psalmima… (Vraća pogled napred.) ali je nisam našla. Umesto nje samo sam dobila svoju pokoru.

(Sa radija dopire tiha melodija. Muškarac zviždi. Žena diše glasnije i steže volan šakom.)

Bili smo gosti jedno drugom. Sve naše tajne večere…

(Kratka tišina.)

Sve tvoje izdaje, Judini poljupci.

(Muškarac pomera svoju ruku sa njenog ramena, oboje gledaju pred sobom.)

…sve naše tajne večere nikada verne, samo bedne jer si uvek tuđeg bio gladan. Sada si ništa.

Točkovi prestaju da se okreću. Radio ostaje uključen. Oboje izlaze iz automobila i prelaze na zadnje sedište. Svetlo se gasi.

Mrak.

Категорије: , Izdavač:
Autor: Mlađan Đurić

Dve drame Mlađana  Đurića, Soba i Hotel treba čitati, i književno i teatarski kao jednu jedinstvenu celinu. Prožeti uticajima postdramskog i fizičkog pozorišta, egzistencijalističkog teatra i drame apsurda, ovi komadi predstavljaju originalnu pojavu u našoj književnosti. Ulazeći u toksični odnos moderne ljubavi (Soba) i onog što dolazi posle nje, samoća i otuđenost (Hotel) Đurić namerno krši pravila klasičnog pozorišta stvarajući svoj autentičan izraz i sistem. S druge strane, poetičnom rečenicom i unespokojavajućim prizorima koji stoje kao kontrapunkt njihovom skladu, autor kreira poseban univerzum koji je nastanjen demonima koji se pretvaraju u ljude (i obrnuto) u kojem granice ne postoje i sve je moguće. Đurićevo delo je, samim tim, otvoreno za veliki broj tumačenja i odvažnih rediteljskih rešenja koja mu mogu doneti zapaženu javnu sudbinu.

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Soba”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *