BABA SA SJEKIROM
– Trebali ste nas pitati, sve bismo vam objasnili – pjeni se moj pretpostavljeni.
Unosi mi se u lice, napada me dahom koji upozorava na bolest unutarnjih organa.
– Najviše volim sam potražiti odgovore – ne izvlačim se i ne lažem.
– Vama nedostaje korporativne kulture – direktor se hvata fraze, svog omiljenog oružja.
Uključujem obrambeni sistem, podižem štit, više ne slušam. Mislima bježim u djetinjstvo. Gledam kroz prozor: livada pred bakinom kućom plavičasta je od preostalog ugođaja noći. Rano smo ustali, spremamo se na žetvu. Sunce se još nećka. Zapara i težak miris masti tjeraju me iz kuće. Baba je užarila peć, već razvukla pitu. Tijesto visi preko uglova stola, a još se ni muhe nisu pokrenule. Jurim niz kamene basamake. Hladim tabane orošenom travom, trčim prema kokošinjcu, puštam živinu. Otvaram vratašca nastambe, čujem lepet krila, osjećam kandže na svom tjemenu. Rukama štitim lice. Pod udarcima kljuna po vratu i golim ramenima, vrištim, pištim kao svirala.
– Ej, boljća te izjela! – stiže spasonosni urlik. Moja snalažljiva baba lijevom rukom skida pijetla s mene, pritišće ga o panj i zamahuje desnicom u kojoj se, gle, stvorila sjekira. Krv obezglavljene peradi prska po mom licu. Četiri planinska vrha, četiri šiljate strijele pobodene u nebo, okreću se oko moje glave.
– Anarhistički individualizam ovdje ne trpimo. Morat ćete razvijati osjećaj pripadnosti kompaniji – gazda neumorno sere.
– Ja pripadam samo sebi, svojoj obitelji i prijateljima – bezobrazno sam iskren.
– E, pa sad bi stvarno bilo dosta! – obrazi moćnika žare se u nekoliko nijansi bijesa.
Nervozno se uspropadao prostorijom, prilazi stolu i nešto piše. Začas, u koracima donosi dva papira, u svakoj šaci po jedan. Kao krilima, maše mi njima pred očima.
– Javite se s ovim tajnici! – promuklo kriješti. – Ovdje vam je odluka o oduzimanju varijabile i potpisano rješenje o otkazu. S kratkim obrazloženjem.
Odjednom, vrata ureda se otvaraju i u odaju, dubokim gazom, ulazi moja baba Stamena. U desnoj ruci drži blistavu sjekiricu, odlučna je u namjeri da zaštiti svog ljubimca.
– Ti li ćeš mi na unuče, čuma te ubila?!? – prijeteći poklik pokojnice pretvara direktora u zamagljenu, drhtavu konturu.
Recenzije
Trenutno nema recenzija.