Odraz isprazne stvarnosti

500 rsd
Odlomak iz knjigeOdraz isprazne stvarnosti

BABA SA SJEKIROM

– Trebali ste nas pitati, sve bismo vam objasnili – pjeni se moj pretpostavljeni.

Unosi mi se u lice, napada me dahom koji upozorava na bolest unutarnjih organa.

– Najviše volim sam potražiti odgovore – ne izvlačim se i ne lažem.

– Vama nedostaje korporativne kulture – direktor se hvata fraze, svog omiljenog oružja.

Uključujem obrambeni sistem, podižem štit, više ne slušam. Mislima bježim u djetinjstvo. Gledam kroz prozor: livada pred bakinom kućom plavičasta je od preostalog ugođaja noći. Rano smo ustali, spremamo se na žetvu. Sunce se još nećka. Zapara i težak miris masti tjeraju me iz kuće. Baba je užarila peć, već razvukla pitu. Tijesto visi preko uglova stola, a još se ni muhe nisu pokrenule. Jurim niz kamene basamake. Hladim tabane orošenom travom, trčim prema kokošinjcu, puštam živinu. Otvaram vratašca nastambe, čujem lepet krila, osjećam kandže na svom tjemenu. Rukama štitim lice. Pod udarcima kljuna po vratu i golim ramenima, vrištim, pištim kao svirala.

– Ej, boljća te izjela! – stiže spasonosni urlik. Moja snalažljiva baba lijevom rukom skida pijetla s mene, pritišće ga o panj i zamahuje desnicom u kojoj se, gle, stvorila sjekira. Krv obezglavljene peradi prska po mom licu. Četiri planinska vrha, četiri šiljate strijele pobodene u nebo, okreću se oko moje glave.

– Anarhistički individualizam ovdje ne trpimo. Morat ćete razvijati osjećaj pripadnosti kompaniji – gazda neumorno sere.

– Ja pripadam samo sebi, svojoj obitelji i prijateljima – bezobrazno sam iskren.

– E, pa sad bi stvarno bilo dosta! – obrazi moćnika žare se u nekoliko nijansi bijesa.

Nervozno se uspropadao prostorijom, prilazi stolu i nešto piše. Začas, u koracima donosi dva papira, u svakoj šaci po jedan. Kao krilima, maše mi njima pred očima.

– Javite se s ovim tajnici! – promuklo kriješti. – Ovdje vam je odluka o oduzimanju varijabile i potpisano rješenje o otkazu. S kratkim obrazloženjem.

Odjednom, vrata ureda se otvaraju i u odaju, dubokim gazom, ulazi moja baba Stamena. U desnoj ruci drži blistavu sjekiricu, odlučna je u namjeri da zaštiti svog ljubimca.

– Ti li ćeš mi na unuče, čuma te ubila?!? – prijeteći poklik pokojnice pretvara direktora u zamagljenu, drhtavu konturu.

Категорије: , , Izdavač:
Autor: Zoran Krstić

Ovo je zbirka kratkih priča srpsko-hrvatskog pisca Zorana Krstića.

Pripovedački snažna i sa izraženim osećajem za društveni modus likova koje prati kroz tranzicijski Hrvatsku, Krstićeva proza govori o sasvim  običnim ljudima, koji voze bicikle, planiraju da pobegnu od mobilizacije ili da ućare neku sitnu korist preko onoga što im je u ovoj poslednjoj deobi karata pripalo, a to je zapravo često jedva malo više od nule. Tako dospevaju u groteskne situacije, koje kao neka zla kob prate polusvet, ma gde pokušao da pobegne. Pojedine priče su na ivici žanra, pa su tako zbirci dodate storije o skinhedsima i kopačima grobova, ali i kada se bavi hororom svakodnevice Krstić ipak ne odstupa od prvobitne zamisli,  što ovu knjigu čini još bogatijom i uspelijom.

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Odraz isprazne stvarnosti”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *