Dete prašnjavih puteva

500 rsd
Odlomak iz knjigeDete prašnjavih puteva

Lepljiv dan

Jednom nam je nestalo vode
Suton se sređivao za jutro
Misli su zvučale kao uzaludan posao
Na njivi gde je već sve uveliko propalo.
Udovi više od dvoje dece visili su
Iz jednih kolica.
Sve je to delovalo tako jednog lepljivog dana,
A nit je dan bio lepljiv
Niti odeća, niti su to bila deca.
Nego si ti, dragi moj,
Taj dan bio nepodnošljiv.

Kolevka

Putujem autobusom i gledam te.
Gledam te kako poskakuješ sa svog sedišta
I hvataš nove predele.
Kuće lišće drveće.
Gledam te ja sa živim očima
A ti ćeš iskočiti iz njih
I pokoriti svet.
Otići ćeš
U neki prestižni košarkaški klub
U brilijantnog ekologa,
Šarmantnog enologa sa ukusom za
Svaku trunčicu prašine
U beloj košulji sa plavom mašnom.
Znaćeš i tad
Da si nekad udisao ceo oblak prašine
Na prozoru u autobusu za Gospodarsku mehanu.
A ja sam te gledala.

Pukotine

Prokuvano mleko kipti preko ivice džezve,
To su svilene suze unesrećenih.
Sukrvica boje pozorišnih stolica doleće kroz prozor
I lepi se na šake.
Precizno volimo,
Precizno meci preleću preko stepa.
Sivi lažnjaci unose se u lice devojčicama
U staklenim košuljama,
Hvataju ih za guše i ljube.
Bitisanje je ljubičasta vrpca
Na vrhu koloseuma prosečnih mrtvaca.
Sudi se cvetu, sudi se suzi.
Koren je presečen, pore su prezasićene
Smradom, uskoro će pući.

Nemoj se ljuljati ako ti je hladno

Nemoj se ljuljati ako ti je hladno,
Nemoj trčati oko besmisla krugove
Koji se prelivaju jedan u drugi.
Pazi nemoj stajati na svojim pertlama!
Ne vuci gurtne ka sebi!
Puštaj kosu, gaji stas.

Neću osetiti ništa, znaš.
Neće me dotaći kvrgava ruka sudbine
Na kojoj su nanizani zvečeći dragulji večnosti
Koji uvek imaju bar još jedan skriveni trik za svoju decu.

Neću se nikada iznenaditi
Ako se ne provučem ispod prljave školske ograde,
Ako ne obučem mrežaste čarape
I tatine cipele
I igram pod nebom.

I zapamti!
Nemoj se ljuljati ako ti je hladno,
Možda ti se isuviše svidi.

Kičmo

Opterećena si okatim moljcima
Nervnim prečagama, nasleđenim falinkama.
Na gredi, plafonu ili podu
Visim ja, moje grudi i pecaljka mog dede.
Ovde su hvatači snova, odlučuju sudbine
Plamtećom igrom drvenih simbola
Nad mrtvom lutkom zamršenih udova.

Категорије: , Izdavač:
Autor: Jelena Šarković

O knjizi je književni kritičar i pisac Muharem Bazdulj napisao:

Hvatači snova su oni „drimkečeri“ o kojima su Evropljani saznavali iz proze Stivena Kinga. Taj sudar Evrope i Amerike u stihovima priziva Josifa Brodskog. Nije čudno da on ima esej (i celu knjigu) pod naslovom „Posvećeno kičmi“.

Stihovi Jelene Šarković su sugestivni, efektni i višesmisleni. Već u prvoj pesmi, primera radi, kaže: „Sukrvica boje pozorišnih stolica“. Osim što je poređenje originalno, ono plus i menja horizont očekivanja. Kako bi jedan pesnik primetio: činjenice su promenile mesta kao u kadrilu. Većina ljudi bi rekla da su pozorišne stolice boje sukrvice. Za lirski subjekt ovih pesama, međutim, pozorišne stolice su svakodnevnije iskustvo nego sukrvica.

STROGO KONTROLISANI VOZOVI
(posvećeno istoimenom filmu Jiržija Mencla i glavnom junaku Milošu Hrmi)

Satnica polaska vozova sa stanice je tačna.
O tome najviše brine jedan crni odrpanko
Pun čarolije zemlje i strahovitog naboja.
Njegove malje poskoče kad krene oluja
Put ga vodi uz kovitlac hirovitog belog pupoljka
Pravo do krovova propetih avantura.
Društvo ježeva sova i muva
Ne bi menjao ni za šta
Pa topli crni ostaje u tom gradu punom čađavih starina.
On nikada ne ide maloj kući koju mu je otac ostavio
U selu gde se brzo zaintrigira većina.
Treba znati još nešto vezano za tu neobičnu kuću
A to je da ona polako nestaje.

SAPROFITI

Ona ima kovrdžavu kosu do glave zapetu.
On ima oči pune mrtvih mrlja i mesnate prste.
Ona bi da bude zaustavljena
Ona je uvek svima skakala u oči,
Još od kad je bila bolešljivo dete.
On bi da je pojede,
On uvek sve pojede.
Ona organska materija.
On parazit koji se hrani njenim mesom.
Mrtve mrlje svedoče:
Tako svet ide u krug
I ne staje ni slučajno
Na saprofitima.

PUKOTINE

Prokuvano mleko kipti preko ivice džezve,
To su svilene suze unesrećenih.
Sukrvica boje pozorišnih stolica doleće kroz prozor
I lepi se na šake.
Precizno volimo,
Precizno meci preleću preko stepa.
Sivi lažnjaci unose se u lice devojčicama
U staklenim košuljama,
Hvataju ih za guše i ljube.
Bitisanje je ljubičasta vrpca
Na vrhu koloseuma prosečnih mrtvaca.
Sudi se cvetu, sudi se suzi.
Koren je presečen, pore su prezasićene
Smradom, uskoro će pući.

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Dete prašnjavih puteva”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *