MOJA MAMA

Moja mama kida ruže
prikuplja puževe za ručak
kopa baštu i vozi ručna kolica
moja mama doživljela je rat
info statična
moja ma-ma-ma ima pribijene zidove
u suzama gaji nadu
kuvajući je sa puževima za ručak
posipa ih vegetom listićima ružmarina
i prži na vrućem ulju
čeka, čeka na otklonjene zavjese sutra
nosi puževe kućice na glavi
i maršira prema meni.
Moja je mama tra la la la
zakrpala sebi haljinu života
od cimenta, cigle i pijeska
gradi non-stop gradi svaku ciglu vjetar ruši
jaka je i ima pjege na rukama nakon poroda
svaka pjega to je jedan mega bol volim
kad mi priča o svojim prošlim zvijezdama u kupusu
i sa osmjehom počinje ispočetka
novo umorno lice
a tako divno ukrašeno mojim srcem…

MOŽDA

Možda si darovan talentom
proslavljanja svih čudesa svijeta.
Možda su psiholozi od tvojih iskustava
napravili red na putu
nakon životnih promjena.

Sam u pustinji obdaruješ prazninu bolom.
Marširaš dalje prema zalasku sunca
pronalaziš bordo tragove svojih misli.

Želiš se napiti vode vlastite biti.
Posred glave pronalaziš bunar
u kojem si prije rođenja
sakrio jobovske trpnje.

MIR

Mir je zid od konca,
razbijena tegla od paprike,
idiotizam riječi i značenja…
Mir ne postoji,
već samo prazne misli
i idealna sagledavanja.
Nije istina da je jučer ta gospođa
normalno šetala kroz park,
ako se već zmije prestrašila.
Mir je zid od konca,
eksperiment lažne tišine,
kamen u umu
i svetinja od drhtavih krvavih tijela.
Pro nihilo, neće biti u Parizu ljubavi.
Zašto da ćaskaju o miru,
ako će ih proganjati različita mišljenja.
Mir je zid od konca,
Berlinski zid u bezdahu,
u suženom prostranstvu
i trotački: šta dalje?

MAČKA NA SLICI

Život kao kostur straši.
Sivi su i vedri dani.
Neću se više vratiti tamo!
Mačka spava. Sanja isto što i ja.
Al fresco urediću njen svijet.
Živjećemo u jednoj svijesti. Tako je bolje
kad je lik iscijeljen.
Trajati u dva različita duha,
potpuno drukčija.
To je dobra proporcija na zidu –
ne tražiti drugi dio ko zna gdje.
Biće pored mene statična, mirna…
Predenjem će me uvesti u simetriju života
u kojoj san ima miran san.
Mogu početi da spremam činije za mlijeko.
Jednu u sebi i pored sebe.

VRH U TAMI

Udišem ćubaste misli.
Nebeske i lepršajuće.
Ja sam poput kleptomanke
vašeg vremena.
Na žalost,
sve se završava ništa ne traje.
Postoji odjek srušenog glasa niz stijene,
Oblak nultnog oblika
I list u mirisu čaja.
Ja vidim nešto o čemu čuju samo oni,
Bijeli sa krilima anđeli.
I stvarno je prirodno
U redu genijalno.
Stvaram od tanjira loptu,
Od slika dramu.
I ginem u dubini porušenih kuća
Kao hrizantema usred zime.