Pesnički umnjaci

400 rsd
Odlomak iz knjigePesnički umnjaci

PESMA O ZUBOBOLJI

Horhe Luisu Borhesu

Svemir je biblioteka
Tako Borhes veli
A uspaljeno nepce moje probubnjalo
Ko da je svih knjiga sveta
Poglavlja porađalo

Svemir u nepcu
Širio se boli
Bibliotekari paziše
Da ga ravnomerno raspodele
Od vrata ka temenu
(I suprotno)
((Svakom opekom bolnom
Na pravo mesto položenom
Lavirint podizaše ko kakva zajednica Dedala))

Bol se olavirintio
Da od samoga sebe onemogući bekstvo
Uzidan u hipnotišućoj postojanosti
Centripetalio je ka jezgru vrtoglavo
U predahu žarne boli
Čitao poeziju Oktavija Paza
Odlazio i vraćao se u iste hodnike
Takvim kretanjem potvrđivao realnost ciklizma
(Nekom opšteprihvaćenom
Nekom iscrpljujućem
Kako kome!?)

Bauljajući dobrovoljno zarobljen
U hladnokrvnoj brutalnosti rezona
Kakvu samo lavirinti mogu da poseduju
Pitao se,

Koju će nam to knjigu svemir pozajmiti?
A koju dati u trajan posed?

PALOME DŽIVDŽANU

Pao je dživdžan
Isturio grudi
Šepuri se malen
U smrti je gord

Pao je dživdžan
Na užegli asfalt
Pedalj od trave
Kljunom donedavnom rezao svod

Pao je dživdžan
Položih ga u travke
Nek mu vlati sad budu
I kuća i grob

Pao je dživdžan
U susret žena mu išla
„Mrzi dživdžane“
Odao je hod

Pao je dživdžan
Suzu ko mrvu mi kljucnu
Ta ptičica mala
Moj najbliži rod

Pukovnik MaLden Fau, 24/25. VII 2020.

ODA DEPRESIJI

Grebao sam po zemlji da izbijem nekud
Kao Rilkeov Panter u kavezu trošio korake
Utamničen dobrovoljno, sa ključem oko vrata
(Ili je i ta Vera moja, samo Bejkonova Idola!?)
Stavio sam katance na sve kapije spoljašnosti
Prokljuvio je i izgubio interesovanje
U položaju fetusa sada često snevam
Milujem snove kao brojanice oko ručnog zgloba

Sve to spolja što ko plima nadolazi
U krugovima,
Podnositi i podnositi

Najteže je budan biti!

Kad probudim se posmatram nokte zapuštene,
Neodsečene,
Gledam u to crno podno njih zariveno

I znam sve ono što znale su mesije,

Nokti su merne jedinice depresije

POEZIJA ’74

Najvećem timu svih vremena

Rinus Mihels je za fudbal
Ono što je Džejms Džojs za književnost
Kada bi se jedanaestoricom
Crtala metrika poezije
Nabrajala bi se ovim redom:

Jongbloed
Han
Rijsbergen
Suurbier
Krol
Jansen
Neskens
Van Hanegem
Rensenbrink
Rep
Njegovo Veličanstvo Krojf

Krojfov pas
Iz punoga sprinta
Na pedeset metara
Džojsov je red prljave fantazme
Kada uvidiš i razumeš

Tok misli u totalnom fudbalu
Otkrio si tajnu vasione
Lebdiš ko kundalini majstor joge
Nad svemirom koji je
Perpetuirani
Tok Totala

* * *

Šifra_Wanderlust

Alber Dada
Nije dao ime pokretu „Dade“
On, dakako, nije ni bio dadaist
Teško da su ga pominjali
I Ugo Bal i Tristan Cara

Takav,
Dromoman,
Bio je nulti pacijent
Jedne nezabeležene epidemije

Danas da je živ,
Bio bi šampion trekinga

Категорије: , Izdavač:
Autor: Mladen Vuković

Iz recenzije Nadežde Purić Jovanović:

Vuković tumači pojavni svet unoseći u drevnu borhesovsku biblioteku na svoj način interpretiranu stvarnost, ili ono što čini njenu viđenu ili doživljenu suštinu, uplićući arhajske pojmove o lepoti, umetnosti, filozofiji, nadahnuću. Tako svaki pesnik ovako ili onako postavlja pitanje „otkud poezija“ to jest „otkud ja u poeziji“, pa se u tom smislu ovaj pesnik sa neobičnim uglom gledanja određuje prema njoj kao prema svetinji, i mada ne kaže tim rečima, otkrivši zakonitosti poezije, svesno ili nesvesno, očekuje od njenih žreca ili bar nosilaca da budu autentični, jer se, kao što znamo, svako „zalizano teme“ lažnog pesnika otkriva poput spale perike.

PESMA O ZUBOBOLJI
Horhe Luisu Borhesu

Svemir je biblioteka
Tako Borhes veli
A uspaljeno nepce moje probubnjalo
Ko da je svih knjiga sveta
Poglavlja porađalo

Svemir u nepcu
Širio se boli
Bibliotekari paziše
Da ga ravnomerno raspodele
Od vrata ka temenu
(I suprotno)
((Svakom opekom bolnom
Na pravo mesto položenom
Lavirint podizaše ko kakva zajednica Dedala))

Bol se olavirintio
Da od samoga sebe onemogući bekstvo
Uzidan u hipnotišućoj postojanosti
Centripetalio je ka jezgru vrtoglavo
U predahu žarne boli
Čitao poeziju Oktavija Paza
Odlazio i vraćao se u iste hodnike
Takvim kretanjem potvrđivao realnost ciklizma
(Nekom opšteprihvaćenom
Nekom iscrpljujućem
Kako kome!?)

Bauljajući dobrovoljno zarobljen
U hladnokrvnoj brutalnosti rezona
Kakvu samo lavirinti mogu da poseduju
Pitao se,

Koju će nam to knjigu svemir pozajmiti?
A koju dati u trajan posed?

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Pesnički umnjaci”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *