Kotrljanje Bertolta Brehta

400 rsd
Odlomak iz knjigeKotrljanje Bertolta Brehta

Da sam ja Neko

Od vremena kada je Pajaco na svom blogu pisao o najpoznatijoj kubanskoj blogerki Joani Martines, prohujale su godine. Međutim, od tada kao da se ništa nije promenilo: na Kubi je i dalje komunizam. Braća Kastro još vladaju. Prvo Fidel a potom i Raul, i to je ono što iritira Martinesovu. Isto tako, nju iritiraju i automobili na kubanskim ulicama i drumovima.

Ukratko, blogerka Joani Martines je zaradila izvesnu sumu novca od prljavog ali demokratski nastorojenog Zapada, pa bi htela da kupi auto. Ona nije previše zahtevna tako da bi to mogao du bude i najobičniji ruski „moskvič“. Međutim, problem je što Martinesova ne spada u odabrane. A na Kubi je to revolucionarna elita! Tako da je, za razliku od srpskog blogera, Kubanka ljubiteljka kapitalizma, dok komunizam prezire. On joj se gadi.

„Posedovati moskvič ili ladu na Kubi znači da si u svakom trenutku ostao lojalan“, piše gđa Martines na svom blogu. Lojalan braći Kastro budući da je Argentinac Če Gevara odavno mrtav.

Beogradski bloger potpuno razume svoju kubansku koleginicu, međutim, ne zna, niti to može da zna, da li ona njega razume? U svakom slučaju, potražiće pomoć od Nekog. Možda u razgovorima sa njim iskristališe stavove i razreši nedoumice?

1.

Neko i Pajaco dogovorili su se da se sretnu na Kalemegdanu, na tom balkanskom bregu za razmišljanje. Ko će prvi da započne razgovor, postavi pitanje? I dok Pajaco okleva, Neko preuzima inicijativu i izgovara sledeću rečenicu, prosto je ispaljuje Pajacu u lice:

– I blogeri su ljudi!

Pajaco mirno, neutralno, odgovara:

– Da, jesu, mada naučno nije dokazano.

Neko ga začuđeno pogleda. Pajaco nije ni primetio njegov pogled, već je gledao negde u daljinu.

Neko:

– Ne znam da li ti je poznato da pored Generacije Y, čiji je predvodnik i rodonačelnik kubanska blogerka Joani Martines, postoji i Generacija Z?

Pajaco:

– Ne, nije mi poznato. Jedino mi je poznato da je „z“ poslednje slovo abecede, i ako smo stigli do tog slova, kako ćemo, onda, da označimo post-Z generaciju?! Ipak, reci mi ko su oni? Da li je druga, za razliku od Generacije Y komunistički nastrojena grupacija kubanskih blogera?

Neko:

– Oni su budući stručnjaci za klimatske promene i hirurzi za pamćenje. Decu rođenu između 1995. i 2010. godine zovu Generacija Z i oni čine osamnaest posto svetske populacije, a za dve decenije vodiće ovaj svet.

Pajaco:

– Generacija Z su deca?

Neko:

– Tako je! O deci je reč. Običnoj deci koja se igraju ispred tvoje zgrade, odlaze u vrtiće, osnovne škole… To su deca koju svakodnevno srećemo i jedva ih primećujemo. Međutim, budućnost radi za njih. Ne zaboravi to! Za dve-tri decenije niko se neće ni sećati Joani Martines i Generacije Y, ali zato će Generacijia Z ostaviti dubok trag u ljudskoj istoriji.

2.

Neko se vraća samom početku svog razgovora sa Pajacom i njegovoj rečenici: „Da, jesu, mada naučno nije dokazano.“

Neko:

– Ono što naučno nije dokazano jeste tek najobičnija hipoteza i ništa više!

Pajaco:

– Ništa više, međutim, ni ništa manje, dragi Neko!

Neko:

– Donedavno je Velika Fermaova teorema bila čuvena hipoteza. Vekovima je dokazivanje te teoreme mučilo matematičare.

Pajaco:

– Više ih ne muči?

Neko:

– Krajem dvadesetog veka Endru Vajls je pronašao dokaz teoreme.

Pajaco:

– Taj tip me baš nimalo ne zanima.

Neko:

– Ni mene. A i ružan je. Bar prema fotografijama dostupnim na internetu.

Pajaco:

– On je ipak 1995. godine postao slavan dokazavši Veliku Fermaovu teoremu.

Neko:

– Pored toga što je postao slavan, Endru Džon Vajls zaradio je i šezdeset hiljada dolara tako da se bavljenje naukom ponekad i isplati. A za nagradu koju je nelepi britanski matematičar dobio, može da zahvali nemačkom industrijalcu Paulu Volfskeru.

Pajaco:

– I industrijalci znaju da budu plemeniti. Nisu baš uvek bezdušni. Nažalost, njihova plemenitost i dobrota otkriju se tek nakon njihove smrti.

Neko:

– I Oskar Šindler je bio nemački industrijalac.

Pajaco:

– Koliko znam, on nije bio ljubitelj nauke kao Paul Volfsker, ali je tokom Drugog svetskog rata spasavao Jevreje. Čak je poznat i tačan broj spasenih: hiljadu i dvesta.

Neko:

– Snimljen je i igrani film „Šindlerova lista“. Naravno u Holivudu, a gde bi drugde?!

Pajaco:

– Da li nas to, onda, čeka virtuelno putovanje do Holivuda?

Neko:

– Možda da, a možda i ne. Zato krenimo prvo do Krakova!

Pajaco:

– Slažem se! Krakov je ionako Beogradu znatno bliži od Holivuda, a ono što ne volim jesu duga i zamorna putovanja.

Neko:

– Verovatno je i Oskar Šindler slično rezonovao i krenuo u Krakov, a ne u znatno udaljeniji Holivud. On se odmah po nacističkom osvajanju Poljske seli u Krakov kako bi pokušao da iskoristi novonastalu situaciju i obogati se. Tako razmišljaju industrijalci.

Pajaco:

– Da bi ostvario svoj naum, Šindleru je bila neophodna pomoć Jevreja.

Neko:

– Što nas, opet, direktno vodi do Mječeslava Pempera zvanog Mitek.

Pajaco:

– Lista sa hiljadu i dve stotine jevrejskih imena se samo zove „Šindlerova“ dok je njen pravi sastavljač Mitek.

Neko:

– Mitek koji je doživeo duboku starost.

Pajaco:

– Život koji je započeo u poljskom gradu Krakovu, Mječeslav Pemper okončao je u bavarskom gradiću Augzburgu.

Neko:

– U njegovu čast gradske vlasti proglasile su dan žalosti i nacionalnu zastavu spustili na pola koplja. Bio je to trijumfalni Mitekov odlazak sa ovog sveta.

3.

Pajaco:

– Krenuli smo iz Krakova i srećno stigli u Augzburg. Međutim, Holivud je još uvek daleko. Sa one strane Atlantskog okeana.

Neko:

– Holivud jeste daleko dok je Augzburg mnogo bliži. Konstatovali smo da je to grad Mitekove smrti, ali to je i grad u kome je Bertolt Breht rođen.

Pajaco:

– Zakotrljajmo, onda, Bertolta Brehta! Nadam se da će to kotrljanje biti uzbudljivo.

Neko:

– Zakotrljajmo ga! Što snažnije! Neka se Breht zavrti kao čigra!

Pajaco:

– On je rođen u buržoaskoj porodici, a studirao je filozofiju i medicinu. Godine 1924. pridružuje se Nemačkom teatru u Berlinu.

Neko:

– Nadam se da iz Augzburga nećemo da produžimo za Berlin?

Pajaco:

– I ja se nadam. Umoran sam od svih tih putovanja po nemačkim i poljskim gradovima.

4.

Neko:

– Bertolt Breht se u Berlinu i oženio. Njegov izbor je bila glumica Helen Vajgl.

Pajaco:

– U Berlinu je postao i marksista.

Neko:

– On postaje marksista, a njegova domovina polako ali sigurno klizi u nacionalsocijalizam.

Pajaco:

– Dakle, i njega čeka putovanje, napuštanje Nemačke. Ali gde?! Gde će Breht da otputuje?

Neko:

–Tamo gde je i Holivud. U Kaliforniju!

Pajaco:

– Slično kao i u Hitlerovoj Nemačkoj, ni u Americi marksisti nisu preterano popularni.

Neko:

– Novo putovanje kako za nas, tako i za Brehta?

Pajaco:

– Za njega je to putovanje započelo 1947. godine i dve godine mu je trebalo da stigne u Berlin. U grad koji je njegova sudbina.

Neko:

– I naša, rekao bih.

Pajaco:

– Kada smo već kod sudbine, smrt je sve bliža. Bar za Brehta.

Neko:

– Godina je 1956. Za nas dvojicu nepoznato, nedoživljeno vreme.

Pajaco:

– U avgustu pomenute godine Breht umire od infarkta.

Neko:

– Umire, nestaje sa ovoga sveta. Ali pre svog konačnog odlaska, on stvara politički teatar. To je njegovo zaveštanje.

Категорије: , , Izdavač:
Autor: Zoran Ilić

Izašao je novi roman Zorana Ilića – Kotrljanje Bertolta Brehta. U njemu, kao i u prethodne tri knjige, pisac koristi prepoznatljivu formu fragmentarnog romana.

Napisan u dijaloškoj maniri Diderotovih romana, „Kotrljanje Bertolta Brechta“ (Da sam ja Neko) kroz razgovore protagonista preispituje odnos umjetnika i umjetnosti, umjetnika i okoline te umjetnosti i okoline ukazujući pritom na probleme s kojima se umjetničko stvaralaštvo suočava, od predrasuda preko cenzure do sukoba taština. Kroz dijalog protagonista Ilić razvija kognitivnu mapu u kojoj povezuju razne umjetnike i njihova djela koja u stvarnosti nisu ni u kakvom odnosu i tako izlaže osobnu sliku svijeta. Kako autor sâm kaže: »Kratki fragmentarni roman „Kotrljanje Bertolta Brechta“ kroz stvarni ili imaginarni dijalog dva junaka, Nekog i Pajaca, između ostalog, bavi se mjestom i ulogom umjetnika u svijetu koji nas okružuje. Fokusiran, prije svega, na umjetnike iz svijeta kazališta i filma (Bertolt Brecht, Fassbinder, Fritz Lang, Želimir Žilnik…) koji su često upravo oni koji nezadrživo hrle naprijed, u novo i nepoznato.«

(Ivana Rogar, FANTOM SLOBODE broj 2/2014)

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Kotrljanje Bertolta Brehta”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *