PROLOG
Una
Sunce se polako probijalo kroz oblake, nagoveštavajući da će dan biti divan. Krevet topao, pokrivač mekan… Privukoh ga sebi i nastavih da uživam u njegovoj mekoći. Međutim, kada živiš sa nekim, jutarnja toplina brzo nestaje. Već čujem nečije korake kako se penju stepenicama i za nekoliko sekundi pojaviće se ispred mojih vrata.
„Hajde, malena, probudi se da doručkuješ i da se polako spremaš. Danas ideš na posao!”
Sela je na krevet i počela da me miluje po kosi.
„Kakav posao?! O čemu pričaš?”
„Posao koji ćeš raditi sa uživanjem. Hajde, obuci se i sve ću ti ispričati za doručkom.” Samo sam se okrenula na drugu stranu i pokrila preko glave. Tražila je način na koji će me probuditi, gledala je okolo naokolo i ustala sa kreveta.
Čula sam kako se odmiče i pomislila da je napokon odustala od svoje želje. Napokon. Pobedila sam. Okrenula sam se na drugu stranu sa osmehom na licu. Osetila sam hladan vazduh kako ulazi u sobu. Vukla sam ćebe ka sebi, ali i dalje je bilo hladno. Podigla sam se i ugledala otvorene prozore u sobi.
„Ova žena nije normalna!”, počela sam da vrištim i ustala da ih zatvorim.
„Pošto čujem da si se probudila, sad možeš sići na doručak”, čuo se glas iz kuhinje.
Imala je svoje metode za buđenje, koje su meni išle na živce, ali su bile delotvorne. Spuštala sam se stepenicama do kuhinje, ogrnuta ćebetom zato što mi je hladan vazduh ušao pod kožu. Previše sam zimogrožljiva.
Kako me je ugledala, primakla mi je tanjir sa omletom i šolju domaće kafe.
„Moraš malo da se uozbiljiš, malena moja. Pojedi to i kreni na posao. Pomagaćeš mladom gospodinu Maksimu. Daću ti adresu na koju ćeš otići. Čistićeš, kuvaćeš i sređivati kuću. Ja sam htela, ali previše je to za mene, znaš i sama da imam zdravstvenih problema. Zato ćeš ti to raditi umesto mene.”
Nisam je slušala, uživala sam u kafi. Kada sam čula da ću raditi kao čistačica, prosula sam kafu po sebi i ustala.
„Molim?! Ja to neću raditi! Ne pada mi na pamet! Bilo šta drugo, ali da čistim nekom bogatašu, ne!”
Baka je sedela i nemo me posmatrala dok sam imala svoje napade i izlagala činjenice zašto ne želim to da radim.
„Ako si završila, na ovom papiriću se nalazi adresa. On te očekuje. Neću da čujem ni reči. Radićeš to ili možeš da se seliš iz ove kuće. Po ceo dan ležiš u krevetu ili skitaš. Moraš se dovesti u red.”
Stavila je papir na sto i izašla iz kuhinje. Pogledala sam papir i mrzovoljno pojela ostatak doručka.
↔
Obukla sam se i krenula pešice. Nije daleko, a i imaću priliku da sredim svoje misli. Ja nisam neozbiljna devojka, pomažem baki koliko mogu. Živimo same. Moji su daleko, žive u Americi jer je tata dobio veliko unapređenje.
Ja nisam želela da menjam drastično svoj život i ostala sam kod nje. Jednom godišnje odem u posetu roditeljima na mesec dana ili oni dođu kod nas, zavisi od vremena i njihovih odmora.
Znam da baka ima priličan broj godina i postala je džangrizava, verovatno to ide s godinama. Sve joj smeta, ne razume me. Ja sam mlada devojka koja želi da uživa u životu a ne da se zatvara.
Međutim, činjenica da imam 27 godina za moju baku je užasna. I dalje sam sama, nemam dečka a kamoli decu. Ona je u tim godinama imala mog oca i moje dve tetke. Vremena se menjaju, a ona to nikako da razume.
S vremena na vreme desi se poneka svađa, kako ona ume da kaže „naša razmena nesuglasica”, ali se ubrzo pomirimo. Vrlo se trudim da je razumem, ali ponekad mi ne daje prostora da dišem.
Upravo sada, našla je posao koji ja ne želim da radim. Ne želim biti služavka nekom tamo bogatašu koji će da se iživljava nada mnom. Neću tolerisati njegove hirove.
Bezobrazna sam i drska i tvrdoglava. Osećam da ćemo se baš lepo svađati. Kako ću se lepo nasmejati kada budem rekla baki da mi je dao otkaz jer nije mogao da trpi ovakvu devojku kao što sam ja.
Približavala sam se kući koja nije ostavila neki poseban utisak na mene, iako je ogromna.
Više volim male i ušuškane. Otvorila sam kapiju i zakoračila ka ulazu. Već sam unapred znala šta ću reći, postaviću mu ja granice. Neće to moći kako on hoće. Može da ima novac i da pliva u njemu, ali ja ne ispunjavam želje milionerima.
Ne mogu da verujem da moram da čistim gospodinu Maksimu. Zašto baš ja? Zašto je baka morala mene da izabere? Druge devojke bi sve dale za ovaj posao. Obuzela me je nervoza. Kosa mi je vezana u rep jer, da nije, verovatno bih izgledala kao naelektrisana bomba.
Nikoga nije bilo u dvorištu, zato sam prišla vratima i pozvonila.
Sada kad otvori neki dekica, da li moram da mu se obratim sa „Vaše visočanstvo” ili „gospodine”? Začula se neka muzika kao i zvuk hodanja po parketu. Ponovo sam pritisnula zvono vidno nervozna i nestrpljiva da upoznam čuvenog gospodina.
Vrata su se otvorila i kada je gospodin izašao, odjednom me je nešto preseklo preko stomaka. Grlo mi se osušilo i sve što sam mogla da uradim je da mu mahnem, na šta se on nasmejao.
Recenzije
Trenutno nema recenzija.