Zavetrina

720 rsd
Odlomak iz knjigeZavetrina

Zavetina

Igramo da ne bi uginuli,
na putu
do bagremovih šuma
polažu se venci za stado,
za mladunčad šaka zobi
obolele kopita
i
ogrlica od lastavičijih zuba.
Grebemo po zori da ne bi urlikala

Dogled

Pod mesečevim srpom,
Adamovom jabučicom,
moj narod spava.
Žmuri na jedno oko.
Baca novčić.
Po jedna glava za svaki strah koji poznaje.
Jer
Ispod glave ne pada
ništa
i
ne raste
ništa
samo
ponekad
razmišlja
kiša

Sveta

U zemlji divlje jaradi
i pitomih soli
iznikao je moj
sveže izbrijani otac.
Tog dana smo
zamesili četrdeset ptica
i pritisli ih kamenom
da ne bi nadošle.

Na dan kada je umrla kraljica
ova kuća je opasno počela da liči na mene
U dnu vrata
gde
svako
miriše na sebe.

Senka

Moja senka je umetnik.
Pucam joj u koleno
i ona mi mazi stopala
noću.
U naletima belih godina
I rasnih pasa
kalemim joj na koleno
srnu.
Polivam je hladnom vodom
Nežno
I ne po listovima
Jer ona tada spava
i u njoj besni majčino mleko.

Legacy

Baba je bezubim ustima žvakala pesmu
i kostima podupirala nebo.
Uspavljivala se na senu
među smukovima
i
slušala tupi zveket svog drvenog pribora za jelo.
Kada je umrla,
te trice su pošle u brdo,
vešale nam se oko vrata
i
terale šumu iz kuće.
Kada je umrla za njom je ostao pas koji sanja lubenice

Категорије: , Izdavač:
Autor: Kristina Točaković Kostrešević

Pesnikinja Kristina Točaković Kostrešević (Negotin, 1993) predstavlja se svojom prvom zbirkom pesama. Ona je rečita i formirana autorka osobenog poetskog izraza koji poseduje nadrealističke elemente: njene pesme, naročito one kraće, imaju u sebi ponešto i od aforističnosti haikua. Reč je o stihovima koji ulaze u svakodnevno, bazirajući se na empirijskom i emotivnoj inteligenciji. Svakodnevni predmeti, ono bez čega se ne može, kao testo od kojeg se pravi naš hleb nasušni, odbrojavanje trenutaka u užurbanom, modernom vremenu, poseduju posebno, višeznačno mesto u autorkinom mikrokosmosu. Promenljivost, krhkost sveta su na jednom a ljubav i prisnost na drugom tasu koji mora prevagnuti.

NA SUVO

Vodimo ljubav na presnoj pogači i na tvom je
Jabuka srednjeg roda.
Kažeš,
Da očevi skamenjenih sinova ne upiru prstom na
Preostale bogove.
Da, 
Ispod pleća postoji mesto 
koje bi pod određenim pritiskom nateralo čoveka da umre.
U određen deo dana
–Zauvek? – deca od presnog testa.
–Zauvek. 

  1. 05.

San se uvrežio U kosu
u more u kožu u tvoju
smešnu potrebu
da budeš go.

GRADSKI

Tri žene i muškarac u tramvaju
Vraćaju se sa rođendana Zanimljivog.
Žena sa chanel kesicom i ona druga koja dostojanstveno stari.
Nosi laptop, ubacuje engleske reči  miriše na čaj
i dostojanstveno stari. Neko mi je ukrao pupak
Sumnjam na žene.
Moj pupak u chanel kesici.
Kako zgodno.

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Zavetrina”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *