Kako sam skuvala pevca

900 rsd
Odlomak iz knjigeKako sam skuvala pevca

Uvod

Oktobar, 2009.

„Majko, diplomirala sam“, izgovorim ponosno, držeći u rukama potvrdu sa Filološkog fakulteta. Kapi kiše nošene vetrom, nabijaju se u moju odeću, dok k’o pokisli vrabac stojim pod strehom ispred fakulteta, pušeći cigaru i u istoj ruci gnječeći papir, koji pokazuje da sam još jedan potencijalan beznadežan slučaj na birou rada.

„Oko mamino…Dođi sad da te majka na’rani.“

„Imam šta da jedem, mama“, kažem zlovoljno. Nije mi jasan naš mentalitet. Da se pojavi neki genije koji je izmislio vremeplov, to će biti nebitno, ako se povodom tog događaja ne desi onaj koji je bitniji – okretanje praseta na ražnju.

„Znam ja da imaš šta jesti, ali uskoro nećeš imati, jer sa tim glupostima za koje si se školovala ima da puštaš ćevape kroz špric. Biće sreća ako se zaposliš u ćevabdžinici ili pekari, bar će ti stomak biti pun. A šta ćeš, jado majkina, ako nađeš posao u cvećari ili knjižari? Srce majku boli za tobom.“

Cvili kao da umirem. Mater pogađa direktno u oko. Znam da je u pravu, ali nervira me činjenica da bar deset minuta ne mogu da uživam u realizaciji svog višegodišnjeg truda. Pizdim. Da, to je prava reč. Nekada se trudimo biti fini, ali kad kočnice popuste, jedine reči koje mogu da iskažu naše osećaje jesu psovke. Ja volim da psujem. Zapravo, nema Srbina koji bar jednom dnevno ne oplete sočno.

„Mama, kaže se „čestitam!“, promrsim, bacajući opušak na beton i gaseći ga debelim đonom crnih cipela. „Čestitaće ti mama dobrim pečenjem. Idem sad babi i dedi na grob da zapalim sveću i da im kažem da si spremna za udaju.“

Spušta mi slušalicu. Znam šta joj se mota po glavi, a to nije baš ponos što joj je jedina ćerka postala profesor. Ona sad šalta po glavi u koju će tepsiju da stavi pečenje i koji je od momaka iz okruga slobodan. Posle etape studiranja, žensko se valja udomiti.

Režim, šireći kišobran i prelazim preko na okretnicu trolejbusa. Šest godina svog života čekam trolu broj 41, koja me vozi na Banjicu. Zamrzela sam taj deo grada. Osećanja mi posle razgovora sa majkom postaju ravna. Normalne porodice imaju normalna očekivanja od mladih ljudi, a jedina stvar koju moji očekuju jeste da se dobro udam. Ulazim u trolu, dok kiša mahnito udara po prozorima. Trolejbus staje posle ravno dvesta metara, jer su kablovi nakisli. Pravi se kolaps u centru grada. Moje misli su pre saobraćajnog kolapsa doživele sopstveni, jednim jednostavnim pitanjem: „A šta ću sad sa svojim životom?“

Категорије: , , Izdavač:
Autor: Verica Stojadinović

Duhovita priča prati Bisu Obradović, nezaposlenu profesorku bugarskog koja je primorana da prihvati posao pomoćnog kuvara u restoranu i koja se odmah zaljubljuje u šefa kuhinje. Kroz niz peripetija i komičnih zapleta ova ljubavna priča dobija svoj epilog.

Priča pokazuje da je svaki muškarac tvrd orah dok mu ne naiđe žena sa čekićem.

Proverite da li je (i kako) Bisa skuvala pevca.

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Kako sam skuvala pevca”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *