Voćnjak na obali tjeskobe

400 rsd
Odlomak iz knjigeVoćnjak na obali tjeskobe

SONATA BABLJEG LJETA

selo se utapa
u jednoglasju cvrčaka
mjesec se valja
po zvijezdama
ko magarac po prašini

iz kuta
svog ništavila
žmirkam kroz paučinu
iživljeno djetinjstvo
taj obrazac vječnosti

i ovo je ljeto
protrčalo
s udvostručenim oprezom
kao jednooki štakor
preko dvorišta

smrt
uronjena u život
istisnut će
onoliko smisla
koliko je život
bio buran

POPUTBINA KROZ DVA STOLJEĆA

poljubili smo se
slučajno
kao mirisi nošeni vjetrom
grajom djece
u dvorištu škole

neuredno proljeće
nasumce je razbacalo
svoje materijale
zbunilo nas
gazeći prašinu kišom

svijet je za me bio
trgovac čudima
što podiže gradove
kao cirkuske šatore
a u sela dovozi sladoled
i balone
napunjene helijem

ti već bijaše pomislila
da ti je tijelo
muzička kutijica
odjevena u
plašt od bjelokosti

zato nas je
kao neskladan par
dodir prognao u noć
mene u mistiku parkova
tebe u proživljavanje
pjesama s terasa

ljubio sam te
kao da se opraštam
na brzinu
a poljubac mi bio
prvi u životu

izabrao me za
povjerljivu misiju
osudio me
na vječnu mladost
kao nesretnog vampira

MIMOHOD

snuždeni pješaci
polaze na posao
a mi se vraćamo kući

pahuljice
hladni žmarci
i njene čizme
do iznad koljena
sve baš kao
još jedan izazov

svi oko nas
gunđaju i psuju
mašu i
užurbano nose
svoje terete

a ona
polako
skida rukavicu
i otresa mi
snijeg s brkova

ZA UPRAVLJAČEM

sjedam za upravljač kamiona
obavezno palim cigaretu
imam jasnu predodžbu
kako treba izgledati
prevareni mužjak što se liječi

uspomene skreću pažnju s vožnje
kao fazani pored ceste
ili muhe koje ubijam
vjetrobranom svoga vozila
tim štitom od glasova i zime

sendvič sa ”čim više svega”
i vadim novac za plaćanje
iz džepa kožne vjetrovke
ona mi služi da naglasi nemar
kojim nosim svoju samoću

zaključavam tihu kabinu
pa nevoljko odlazim kući
stroj je prepun opranog rublja
još jučer sam ga morao
objesiti da se vani suši

TAJNI RADNI DAN

svi su u uredu
danas nujni
oči su
mutne i prazne

opet bježimo
jedni k drugima
također
jedni od drugih

radio pjeva
kava miriše
može se
i bez ljubavi

cure će kititi
prozor pred božić
a ja ću
zaliti cvijeće

Категорије: , Izdavač:
Autor: Zoran Krstić

Zbirka je objavljena u okviru Presingove edicije Pod presom, koja objavljuje socijalnu i angažovanu poeziju i prozu.

Naturalističke i socijalno profilisane žanr-scene sa ulice, iz noćnih lokala, u jutarnjim tramvajima što nevoljnike odvoze na posao obogaćene su tropičnim i slikovitim izrazima koji individualizuju urbani i supkulturni pejzaž autentičnim životnim iskustvom. Metaforama i poređenjima u sivi ambijent uvedene su živopisne slike iz prirode. Prizori iz bivše svakodnevice osenčeni su nostalgijom za vremenima kada je sve imalo svoj smisao i težinu, za razliku od sadašnje lakoće ozbiljnosti i odsustva kreativnosti i „ludila”, odnosno onoga što se u epohi posle događaja poetski nadgrađuje. Gledajući unazad, Krstić prikazuje svoj život ali ne na autobiografski način, već kao tačke u prostoru i vremenu koje se odlikuju nečim mikro i makro prelomnim – u trenutnom shvatanju filozofske dimenzije situacije, ili u životno važnom događaju. Pesnički lik korača unatrag utabanom stazom i zadržava se na dijalozima, scenama, mislima koji su svojom izuzetnošću osvojili poetski govor. Preskačući tako sa kamena na kamen, Krstić ispisuje redove ogoljene i brutalne, uzvišene i niske, banalne i spiritualne i to sve u jednom dahu, baš kao što se u životu dešava.

SONATA BABLJEG LJETA

selo se utapa
u jednoglasju cvrčaka
mjesec se valja
po zvijezdama
ko magarac po prašini

iz kuta
svog ništavila
žmirkam kroz paučinu
iživljeno djetinjstvo
taj obrazac vječnosti

i ovo je ljeto
protrčalo
s udvostručenim oprezom
kao jednooki štakor
preko dvorišta

smrt
uronjena u život
istisnut će
onoliko smisla
koliko je život
bio buran

GROBLJA AUTOMOBILA

možda je i
nisam zanimao
ali nije odoljela
pa se nagnula
i pogledala
kako pišam
iza ograde
majica joj se zadigla
na leđima

jesi li razmišljala
o tome
pitao sam je
da su groblja automobila
trajnija od naših
ljudskih

VIŠE OD BLUESA

kuće se smiješno
združile u grad
ko kupčići sijena
u naheren plast
s mostića
uhodimo potok
u kom se namaču
nepomične ribe

a nebo se rastapa
jer je plastika
nad vatrom
i sve je odjednom
tmurno
poput
odlaska na posao
prvim jutarnjim
tramvajem

svi
mislima još spavaju
a na javi šmrcaju
i izbacuju
sluz

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Voćnjak na obali tjeskobe”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *