Haljine iz muzeja

400 rsd
Odlomak iz knjigeHaljine iz muzeja

RUPE

Joj
moljci su nam pojeli ćilim

Joj da podignem je mrtvu
joj da mi ćilim
zakrpi

Ćilim moj crveni
stajaći
poleteo u insekte

Joj baba vrati se
satkaj nam stare zakrpe

Lepo da pokažem narodu
tikvu mi bez korena
potku mi bez osnova

Gluva sam kučka majkina

RAZMENE

Sve je u stvari neka zamena
i razmena
kao razmena studenata
ratnih zarobljenika
kompenzacija

Dobro de
nema budoara sa pogledom
na večni grad svetlosti
ali ima
pesama priča

Uđeš u prodavnicu
i u njoj svašta ima

Hipermarket je to

OVIDIJE

Ovidije rođeni
Kamila
sa kesice cimeta
sutlijaš sam zbog nje jela
kada bejah mala
sada je karavan
U sepetima nose jade moje
suze u grbinama
Koliko ih ima
opet sam se zabrojala

HORIZONTI ČEKANJA

Dubravku Ugrešić
kada je osvojila Ninovu nagradu
kupili smo razrednoj u osmom razredu
I ja sam se sa svojih četrnaest godina
neviđeno ložila na naslov njene knjige
I kad sam se upoznavala sa čitaocima knjiga
kasnije
bilo mi je baš čudno
baš neverovatno
da skoro niko ne zna ko je Dubravka Ugrešić
Stoga sam godinama njeno fonetski zatamnjeno ime
(mnogo u, mnogo r, pa b i š…)
doživljavala kao shortcut
doživljavala kao ključnu reč

Razumem svoga oca
koji piše memoirs
i agresivan je pri čitanju aforizama
pomešanih sa odabranim rečenicama iz lektire
zato što nema nikoga ispred prodavnice
gde pije pivo sa penzionisanim proleterima
da prozbori o stvarima
koje njega interesuju

U MUZEJU HALJINA

Vladarskoj haljini prozirem
kroj šivenje analiziram
tkaninu vez kopče obrube
Deluje stvarno
Ako je hologram
u ovom svetu što se
kopira multiplicira
Veštog reprodukcija
Čkiljim zavidno neuko
A možda je i istina
to o naciji rodu
Neki od svih nas
plemenitiji od svih drugih
obdareniji
rođenjem junaštvom
Od nas neplemenitih
od nas iz sindikalnih odmarališta
sa autobuskih stanica iz zemunica
iz kupusišta iz tezgi skladišta
sa haljama pozajmljenim
poklonjenim polovnim rabljenim
bez prava kao njine aljine
da traju večno

Категорије: , Izdavač:
Autor: Nadežda Purić Jovanović

Iz štampe je izašla pobednička zbirka sa Presingovog konkursa za najbolju neobjavljenu zbirku pesama Nadežde Purić Jovanović – Haljine iz muzeja. Ovo je autorkina druga zbirka pesama, prva – Vode – izašla je takođe kao pobednička, u ediciji Matice srpske „Prva knjiga“, 2006.

Poezija u Haljinama iz muzeja sadrži potrebni narativ kako bi se nazvala modernom; osobenom poetikom čvrsto vodi priču, vadeći iz mora prosečnosti (koje nas istrajno potapa) ljude koje srećemo tu oko nas, i unosi ih u stihove svojevrsnom impresijom svakodnevnim situacijama. I pored toga što dolazi do svesnog otklona od političko-socijalne teme, nikako ne može reći da ova zbirka nije angažovana, pa iako ne ide tradicionalnim putem veličanja revolucionarnog duha i ne služi se poštapalicama, ona uspeva da održi visok poetski kvalitet.

POEMA OD MORA

Bili smo na moru
i da bismo podneli more
pili smo lozovaču.
Bilo nas je dosta i pričali smo o putovanjima
kao da smo sedeli kod kuće.
Njih dve obilazile su zamkove Loare.

Mučila me je nesanica i vrućina.
Vodila sam duge razgovore
sa starim i novim poznanicima.

Niko tu situaciju mora nije podnosio tako dobro
kao Aleksa. Bio je iskusan na putovanjima,
imao je pri ruci sve one sitne kućne potrebe.
Kuvao je najbolju kafu u kampu. Pio je rakiju
uz kafu. Legao je tačno u 22 h.
Bili smo ljubomorni na njegovo pravilno raspoređeno
vreme za odmor.
Na stolu su stajali lekovi.
Čime se zgutaš, Aleksa, kad uspeš da legneš tako rano?
Daj i nama malo.

Dvoje su bili u dvosmislenom odnosu.
Sa njima sam pričala o opskurnim temama:
u njihovom kraju
iz koga nisu uspeli da pobegnu
ima dosta
samoubica.
Objašnjavali su mi
doktrinu samoubistva, načine i metode, uspele i
neuspele: voda, sečivo, konopac…
O nekom mučeniku koji nije uspeo da se rokne odmah,
kao da je Raspućin, tek se iz treće ruke oposlio.

Kada je došlo na red pisanje, rekao je da je
pre nekoliko godina
objavio u svojoj zabiti
ribolovački članak.
Tu se preobratih iz složnog i zdušnog sagovornika
u najcrnju zavist: peče me zavist i mozak – gledaj ko sve
objavljuje. A ti ništa ništa.
Zaboravila sam bila Zmajeve nagrade iz šestog osnovne.
Zbornike priča u koje sam ušla mnogo pre toga.
Sve sam zaboravila šta sam pisala i šta sam objavila.
Pekao me taj tekst. O ribolovu. Iz lokalnih novina.

To je bio moj kraj. Mislila sam da sam mrtva.
Otvorenih očiju ka suncu. (Iz sata sipi so. Zrikavci.)

Kada sam došla kući u Beograd
spavala sam mitski
tri noći i tri dana.
Mislili su da sam mrtva.
Umorilo je more.

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “Haljine iz muzeja”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *