• (0)

    U kući od ljudske kože

    810 rsd

    Traganje

    Trebalo je da proživim komad života
    i shvatih konačno – nije potrebno gubiti vrijeme
    tragajući za podrškom prijateljskih duša
    U odsustvu takvih
    može biti posve dovoljna žudnja obustave
    moguće je život usmjeriti
    on raste u ovome svijetu unutar nas samih

    Kada pomislim na godine trčanja u traganju
    hvata me jad
    zbog uzalud protraćenog vremena.

    završeno u 12.57 h
    18. kolovoza 2019.
    nedjelja
    (u parku kod Bajskog groblja)

    Bog

    Htjela bih da žive negdje drugdje
    u zdravijoj sredini kao čovjek
    Htjela bih da rade poslove koje vole
    da ujutro ustaju odmorni i vedri
    da je život bajka a ne rat

    Da se otvore i ne idu sa strahom
    i osjećajem da nisu vrijedni
    a svijet poduzima sve upravo obrnuto
    Otuđeni – zajedno svaki život
    skupa izgleda baš tako

    Svakoga dana stoji sve
    Svakoga dana oni koji su nekada čitali
    više ne posjeduju ono što su unutar sebe izgradili
    jer duh blijedi brže – nezamislivo.

    završeno u 13.11 h
    18.08.2019.
    nedjelja
    (u parku kod Bajskog groblja)

    tunel

    tunel otvara siromaštvo
    put na svežini otupelih čula
    beton
    treba izliti
    petlje i nadvožnjake
    jutarnji vazduh
    točkovi
    smeće
    ustajali palanački pogledi
    težina
    ovde nema ničeg i doviđenja
    dalje, dalje……dalje…..

    08.06 h – 08.09 h
    9. septembar 2019.
    ponedeljak
    (prvi radni dan u vrtiću ’Alisa’ nakon odmora)

    Glumica za ugalj

    Glumica za ugalj svesna je da je previše čađi
    crnilo se uvlači u plućne mehurove
    istiskuje ono malo preostale oksigenske svežine
    iako se ugljenom leči malarija
    ona ipak ne može da glumi
    jer duša nema masku

    22.59h – 21.02h
    22. novembar 2019.
    petak
    [Bulevar café, Szabadka]

    Moja tišina

    Ovo je sada kraj na kome ne želim hladno i toplo
    živim i patim; u stvari, ne želim više da čujem budućnost
    očima ću biti onaj kraj, tanka linija
    i neću da moja osoba strada;
    neću dozvoliti da propati moja tišina

    čitavu noć mislim na zbogom
    što znači ptica i san, zvezda sa izvora kraja
    krije noć zrak na pučini mesečev
    suze, to je važno, plemenito, nežni snovi
    mogu probiti led, uspomenu; ja u stvari želim tvoj glas na pučini.

    17.48h – 17.57h
    12.05.2020.
    utorak
    (Gradski stadion Subotica)
    (dedi Radomiru)
    [cut-up poezije Natalije Vladisavljević]

  • (0)

    Teško u glavi

    1.090 rsd

    Ispod belog prekidača

    Ispod belog prekidača
    ležiš i pokušavaš da zaspiš
    u prvim danima zimske idile
    ili se polako uvlačiš u čauru
    U iščekivanju prve naznake proleća
    dalekog hiljadama svetlosnih godina

    Ali u ovom gradu odavno nema proleća –
    govore glasovi koračajući trotoarom
    A zašto ovaj grad smrdi? –
    upita jedan od njih

    Dok korača pitanje
    sa upitnicima i uzvičnicima u zagradi
    nema eha jer kontejneri
    na glavnom gradskom trgu
    grcaju u obilju smeća
    To ponekad se naziva
    ljubav i sreća

    20.12.2009. 17.45 h – 17.54 h nedelja

    Kaktus

    Ostavljaš samo zemlju i trunje
    rastresitog humusa
    sa grudvom bodljikavog krastavca
    i smrdljiva sedišta sa košpicama
    i omotima od kartona
    u brazdi sivog atoma

    21.01.2011. petak 5.04 pm – 5.07 pm

    Dok okrećem pedale

    Bezlično je dok se topi belo
    sliva se niz obraze i šake
    točkovi se okreću
    vozim i polazim
    a prolazim do zaborava

    Stope u belom i slova smera
    New York ili beton predgrađa
    sivo-bela šema
    smeši se sa okna
    dok pogled se baca

    U svetu snova i ta mogućnost postoji
    negde ispod pokrivača
    belog kao belo na krovovima
    kao belo u očnim dupljama
    kao belo u lobanji
    kao belo kada pogled pada
    na teme iznad neona
    uglavljenih u srž betona

    28.12.2009. 21.54 h – 22.00 h ponedeljak

    WC lady

    Film se nije završio
    čemer koji traje
    poznajem ga
    i sve ono što me još čeka
    beskonačne rasprave
    pljuskovi
    kapi opaljuju po koži

    a baba na ulazu WC-a
    ima divnu plavu kosu –
    nekada je igrala balet.

    00.31 h – 00.37 h 20.03.2018. utorak

    Komadanje

    Dok nestajem monotono u okviru dosade
    Oivičen noževima bodljikave žice kaveza
    Ostavljam nagost da trune u okovima

    A tako me izjeda sluzavo zeleno
    Što živi u kutku prošlog vremena
    Ostavljajući krikove rana do odumiranja

    Ali nestvarna je misao slobodnog osmeha
    Dok nesvesno otkrivam strukturu utrobe
    U kojoj tajna u tragovima je skrivena

    Zato nestajem u otisku crnog pepela
    Obojenog strašću vatrene mistike
    Dok komada me dete preminulog stida

    24.10.2000.