U kući od ljudske kože

810 rsd
Odlomak iz knjigeU kući od ljudske kože

Traganje

Trebalo je da proživim komad života
i shvatih konačno – nije potrebno gubiti vrijeme
tragajući za podrškom prijateljskih duša
U odsustvu takvih
može biti posve dovoljna žudnja obustave
moguće je život usmjeriti
on raste u ovome svijetu unutar nas samih

Kada pomislim na godine trčanja u traganju
hvata me jad
zbog uzalud protraćenog vremena.

završeno u 12.57 h
18. kolovoza 2019.
nedjelja
(u parku kod Bajskog groblja)

Bog

Htjela bih da žive negdje drugdje
u zdravijoj sredini kao čovjek
Htjela bih da rade poslove koje vole
da ujutro ustaju odmorni i vedri
da je život bajka a ne rat

Da se otvore i ne idu sa strahom
i osjećajem da nisu vrijedni
a svijet poduzima sve upravo obrnuto
Otuđeni – zajedno svaki život
skupa izgleda baš tako

Svakoga dana stoji sve
Svakoga dana oni koji su nekada čitali
više ne posjeduju ono što su unutar sebe izgradili
jer duh blijedi brže – nezamislivo.

završeno u 13.11 h
18.08.2019.
nedjelja
(u parku kod Bajskog groblja)

tunel

tunel otvara siromaštvo
put na svežini otupelih čula
beton
treba izliti
petlje i nadvožnjake
jutarnji vazduh
točkovi
smeće
ustajali palanački pogledi
težina
ovde nema ničeg i doviđenja
dalje, dalje……dalje…..

08.06 h – 08.09 h
9. septembar 2019.
ponedeljak
(prvi radni dan u vrtiću ’Alisa’ nakon odmora)

Glumica za ugalj

Glumica za ugalj svesna je da je previše čađi
crnilo se uvlači u plućne mehurove
istiskuje ono malo preostale oksigenske svežine
iako se ugljenom leči malarija
ona ipak ne može da glumi
jer duša nema masku

22.59h – 21.02h
22. novembar 2019.
petak
[Bulevar café, Szabadka]

Moja tišina

Ovo je sada kraj na kome ne želim hladno i toplo
živim i patim; u stvari, ne želim više da čujem budućnost
očima ću biti onaj kraj, tanka linija
i neću da moja osoba strada;
neću dozvoliti da propati moja tišina

čitavu noć mislim na zbogom
što znači ptica i san, zvezda sa izvora kraja
krije noć zrak na pučini mesečev
suze, to je važno, plemenito, nežni snovi
mogu probiti led, uspomenu; ja u stvari želim tvoj glas na pučini.

17.48h – 17.57h
12.05.2020.
utorak
(Gradski stadion Subotica)
(dedi Radomiru)
[cut-up poezije Natalije Vladisavljević]

Категорије: , Izdavač:
Autor: Vladimir Milojković

U pitanju je pobednička zbirka VII Presingovog konkursa za najbolju neobjavljenu zbirku pesama. Edicija: Pod presom.

Zbirka „U kući od ljudske kože“ svedoči o slobodi umetničkog izraza i poziva na učešće u iskustvu poetskih trenutaka koji se mogu javiti bilo kada i bilo gde. Svaki zapis je određen časom i datumom kao i tačnom lokacijom na kojoj pesma nastaje. Lirski dnevnik, poetski putopis, beleške u trenucima za poeziju izmiču preciznom žanrovskom imenovanju. Pesnički glas ima dva izgovora, ekavski i ijekavski, ima u dva roda, muški i ženski. Pre nego što napusti  rodni grad skicira pejzaže koji odlaze sa njim u inostranstvo. Tehnikom kolaža unosi delove pesama drugih autora, nenametljivo komunicirajući sa njima, prikazujući lično unutrašnje biće koje biva sada i ovde a koje se sastoji kako od neposrednog dnevnog „unosa“ tako i od živog razgovora sa pročitanim pesnicima. Poezija koja nastaje u sadejstvu lokalnog hronotopa sa autorovim unutrašnjim hronotopom govori o prelazu iz jednog sveta u drugi: stanstvovanje u rodnom gradu i postavljanje kamp-kućice u tuđini; mesto vladarske nesanice koje mora da se završi na mestu potčinjenosti, među ostalim uposlenicima mašinerije; lični intimni prostori koji se završavaju tamo gde počinju javni intimni prostori; razdvajanje vlastitih stihova od stihova drugih pesnika kurzivom, ovamošnja konkretnost materijalnih činjenica, i eteričnost kojoj se teži iza ivice bola. Autor vrlo retko rezonuje i teoretiše, on je vrsta konceptualnog umetnika koji čitaoca uvodi u poetsko tkivo „in situ“ prepuštajući mu da sam učitava značenja u fotografije lirskih trenutaka. Iako navodi druge umetnike, pesnik to čini lako i spontano, zato što je proživeo njihove redove a ne da bi odbranio nekakav stav; on prikazuje i aktuelna, dnevna zbivanja ali je izvan političke korektnosti koja nameće ritam pisanja i brani (ili napada) određenu tezu. Vladimir Milojković je sa sobom na „ti“ i poziva i nas da kročimo na taj komad slobode, jer ako je ne nađemo u umetnosti, teško da ćemo je, u ovakvoj konstelaciji, pronaći na nekom drugom mestu.

Autor

Recenzije

Trenutno nema recenzija.

Be the first to review “U kući od ljudske kože”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *